Ima djece koja burno ali ima i onih koji manje burno prolaze kroz pubertet. Iako se mnogi roditelji boje tog izazovnog perioda, najvažnije je da se pravilno postavite prema tome, a da biste to mogli dobro je da znate što je pravilno i što se zbiva s djetetom u to vrijeme.
Svako dijete do puberteta vjeruje svojim roditeljima, uči od njih, proučava kako oni to rade pa čak ima i slična ili jednaka razmišljanja poput roditelja. Kada se dijete tako usklađuje s roditeljima, oni ne vide nikakvu prijetnju ni opasnost.
Zašto to dijete radi?
Da biste ga voljeli, prihvaćali, primjećivali, davali pažnju, poštovanje i bili tu za njega.
No, u tom nastojanju da se dijete dopadne roditeljima, ono izgubi sebe i svoju jedinstvenost jer radi ono što drugi žele od njega samo da ga vole i prihvate.
Ako želimo da u ovom svijetu svatko bude jedinstven i svoj, dobro je da razvija neku svoju osobnost. Tome služi pubertet.
To ej razdoblje u kojem hormoni djeluju jače te se fizičko tijelo razvija a emocije divljaju. Tako dijete malo teže ima samokontrolu i počinje više slušati svoje tijelo ali i one koji su po dobi njemu bliskiji – njegovi vršnjaci. Pošto i oni prolaze kroz istu situaciju, lakše se poistovjećuje s njima nego li s roditeljima. Dapače, roditelje stavlja na jednu stranu a sebe na drugu i odlučuje razvijati svoju osobnost.
U razvoju sebe i svojeg identiteta, dijete uglavnom ne želi biti poput roditelja već nekako svoj te kombinira ponašanja vršnjaka i idola kako bi postao netko svoj.
S druge strane, roditelji to doživljavaju kao atak i nepoštovanje. Njihov cilj je odgojiti dijete ispravno a sada imaju osjećaj kao da se dijete suprotstavlja i buni protiv njihovog načina odgajanja i svega što oni jesu i čemu su ga podučili.
(Pišem o ekstremnim primjerima. Postoje i manje ekstremniji primjeri.)
Prirodna reakcija osobe kada se netko ne slaže s tobom je da ga napadaš ili ulaziš s njime u rasprave. Upravo to čini većina roditelja, a to je ono što ne bi trebalo odnosno nešto što djetetu uopće ne koristi u tom trenutku.
Što dijete treba?
U tom periodu je djetetu neophodno razumijevanje zašto to radi a radi da bi razvio svoju osobnost. Počinje stvarati jedinstvenog sebe gradeći svoj identitet. Ima djece koja žele biti isti kao roditelji i kod njih nije tako burno, no ima i djece koja žele imati svoju osobnost te su drugačiji i taj dio je burniji.
Ako razumijemo da je svijet različit i da je to upravo zbog toga što kombinacijom mame i tate nastane treća osobnost, a ne njihov klon, onda treba jedna životan faza u kojoj će dijete biti svoje i razviti tu svoju svojstvenost.
Zato je za roditelja bitno da podrži i poštuje taj dio života djeteta te prihvati ono što se djetetu zbiva. Ako je moguće da podrži tu promjenu u smislu da ne izaziva sukobe ili ne osuđuje dijete zbog toga što razmišlja drugačije.
Ako vi kao roditelji u to vrijeme pokažete zrelost u prihvaćanju različitosti i ne okidaju vas emocionalni okidači (da vičete, ljutite se, raspravljate, dokazujete, frustrirani ste, krivite i sramotite, utjerujete strah u kosti i sl.) već pokažete određenu emocionalnu zrelost i vlastitim primjerom pokažete što znači prihvaćanje drugačije osobnosti osobe, tada će i dijete naučiti kroz vaš primjer da prihvaća drugačije od sebe.
Znači, u pubertetu dijete treba roditelja na drugačiji način. Ne da ga usmjerava i vrši utjecaj na njega već da prihvaća dijete, razgovara, iznosi svoje drugačije mišljenje na miran način, dopušta djetetu da se razvija u svojem smjeru ali da porazgovara i usmjerava prema ispravnosti. To je vrijeme u kojem je dobro naglasiti da se ne slažete s razmišljanjem djeteta li poštujete taj stav.
Poštovanje prema nekome pokazujemo svojim djelima a ne riječima. Ako ćete svaki put kritizirati dijete jer razmišlja drugačije od vas, ono će shvatiti da ga ne poštujete i neće poštovati ni vas.
Sve što želite da dijete nauči, trebate sami pokazivati vlastitim primjerom, naročito u ovako burnim situacijama poput puberteta. U ratu se pokazuje tko je bio čovjek a tko nije. Recimo da je pubertet taj burniji dio života djeteta u kojem je važno da kao roditelji pokažete primjerom kako se postaviti u takvoj situaciji.
Vidi li dijete kako se ne treba ponašati u vašem ponašanju, upravo tada će pokazivati još veći bunt i otpor kopirajući vas. A to ne želite, zar ne?
Ako se teško snalazite prolazeći kroz to razdoblje, javite se na individualne konzultacije da vas usmjerim.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.