Najvažnija lekcija koju možete podučiti svoje dijete je da prihvati sebe takvo kakvo jest. Da bi to moglo potrebno je da i vi prihvaćate sebe takvi kakvi jeste.
Što to znači u praktičnom smislu?
Čuje li dijete kako komentirate kako ste predebeli, premršavi, prebrbljavi, pretihi, kako imate groznu frizuru, kako niste lijepi, kako nikada nećete biti lijepi poput…, kako ste ovakvi ili onakvi, tada djetetu šaljete nesvjesnu poruku da se i ono mora početi uspoređivati s drugima.
Sve je ovo vrlo nesvjesno. Vi najčešće niste ni svjesni svojih riječi no dijete ih je čulo. Vi najčešće niste ni svjesni svojih djela, faca ili komentara no dijete ih je primijetilo.
Kako oni kopiraju sve što mi radimo, vrlo brzo ćete čuti u rječniku djeteta kako se uspoređuje s nekim iz razreda ili društva. Otkud mu to? Od vas.
Ako kojim slučajem primijetite svoj govor tek kada ga dijete počinje primjenjivati, još uvijek nije kasno da zajedno poradite na tome da jednostavno više ne izgovarate takve riječi koje idu na vašu štetu i štetu djeteta.
Jedina osoba s kojom se trebamo uspoređivati smo mi od jučer, prekjučer, od prije koji mjesec, godinu ili više. Nema smisla uspoređivati se s nekim tko nije odrastao u istim okolnostima, tko nema ista iskustva kao mi i tko nikada neće ni biti poput nas. Drugi su drugačiji, svoji.
Mi smo takvi kakvi jesmo, svoji.
Svatko od nas je unikat i sam po sebi jedinstven takav kakav jest.
To je ono čemu dijete trebamo podučiti – da je jedinstveno, posebno, svoje i nema potrebe da se uspoređuje s drugima.
Zamislite puzzle od 1000 komada. Što bi bilo da se svaka puzzla uspoređuje s drugom puzzlom – koja je ljepša, vrjednija, bolja, pametnija, utjecajnija, primjećenija…?
Svaka od njih tisuću je jedinstvena i unikatna. Slika ne bi bila potpuna da samo jedna nedostaje ili da je ista kao neka druga. Iako su neke vrlo slične i po boji i po obliku, ipak nisu identične nego su jedinstvene.
Baš tako i mi ljudi. Jedinstveni smo. Svatko od nas ima svoju svrhu postojanja. Svatko od nas ima svoja iskustva, realizacije, život i pravo na odluke. Imamo božje pravo na slobodu izbora. Ako nam je to dano onda nam je s razlogom dano da budemo baš takvi kakvi jesmo.
Podučite li svoje dijete ovu važnu lekciju, počinje li je dijete istinski živjeti bez da se uspoređuje s drugima, dali ste djetetu u ruke ključ slobode od tuđeg mišljenja, od onog što će drugi reći, komentirati, od straha da napravi neke korake zbog koji će biti osuđivano i naučili ste ga da voli sebe takvo kakvo ono jest.
Ovo je najvažnija lekcija života koju svaki roditelj treba podučiti svoje dijete.
Nitko to neće odraditi umjesto vas. To možete samo vi. I stoga se primite posla i naučite dijete ovu važnu lekciju.
Da biste to mogli, morate najprije sebe izliječiti od mišljenja drugih ljudi jer dijete uči od uzora pa najprije postanite uzor.
Tek tada ćete moći prenijeti ovu duboku poruku i naučiti dijete da prihvati sebe takvo kako jeste i baš takvo je jedinstveno i svijetu potrebno. Baš kao i vi, dragi roditelji!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!