Vičete li kada imate dojam da vas netko ne sluša, ne razumije ili pak tjera po svome?
Povisujete li glas kako biste došli do izražaja?
Dešava li se da vičete zbog sebe ili zbog njih – da vas oni bolje razumiju i shvate ili zbog toga da se vas bolje razumije i shvati?
Mislite da je svejedno?
Pa krenimo od početka.
Ispred vas je Kinez koji vas nimalo ne razumije jer zna samo kineski, a vi ste Francuz i pričate francuski. Kako da vas dvoje jedno drugome objasnite kako stoje stvari?
Hoćete li uspjeti ako se derete jedan na drugoga?
Hoće li vas Kinez razumjeti ako vi povisujete glas i sve glasnije i glasnije objašnjavate?
Neće, zar ne?
Samo ćete se isfrustrirati.
Ono što bi pomoglo je malkice inteligencije i znanja kako da mu se što bolje objasni.
Potrebna vam je edukacija. Što sve možete i koja su potencijalna rješenja?
Možete naučiti nekoliko riječi njegovog govora i s tih nekoliko riječi će vam već biti lakše. Ako tome dodatne neverbalnu komunikaciju, pantomimu, neke geste i mimiku bit će još donekle jasnije. Ako počnete crtati neke slike umjesto govora, još ćete si više olakšati. Čak i ako on ništa ne čini, vama je već lakše. Ako se još i on počinje truditi i on radi isto što i vi, evo nam komunikacije BEZ VIKE, a s puno više razumijevanja nego li kada ste se samo derali jedno na drugo.
Upotrijebite li rječnik ili google prevoditelj, još ćete si više olakšati.
Najbolje i najlakše će biti ako upišete učenje kineskog i na duže staze riješite problem.
Što ste više educiraniji, lakše vam je, zar ne?
Što više znate i što ste više snalažljiviji, rješenje je na vidiku.
I obrnuto, što manje znamo, to manje opcija imamo za rješavanje situacije.
Isto tako je i u odgoju djeteta.
Dijete katkada priča jednim jezikom, a vi drugim.
Time što vičete svakodnevno na dijete, ne znači da će vas bolje razumjeti već da ćete ga sve više frustrirati i spuštati mu samopouzdanje jer će dijete biti uvjereno da radi nešto pogrešno i da s njim nešto nije u redu, a zapravo samo priča drugačijim jezikom od vas.
Jednostavno je ko pekmez!
Imam i dokaze za to!
Dešava li vam se da se tata i dijete bolje razumiju nego li mama i dijete?
Ili pak se s jednim djetetom razumijete bolje od drugog djeteta?
I dok tako s jednim ide s lakoćom, s drugim nikako na zelenu granu. I samo njemu treba vikati a ono nikako da razumije.
To vam je samo dokaz da s jednim djetetom pričate isti jezik, a s drugim ne i zato imate poteškoća.
Ne kaže se bez veze „Koliko jezika znaš, toliko vrijediš.“ Ako znate samo jedan jezik, onda će vas razumjeti i lakše ćete komunicirati samo s onima koji pričaju isključivo samo taj vaš jezik.
Komunikacijske vještine poznaju više jezika i zato su moje edukacije uglavnom o tome kako bih vam pokazala koliko trebate vi kao roditelji učiti i biti u prednosti pred djecom kako bi vam komunikacija bila lakša i kako biste se bolje razumjeli.
Često mi dolaze roditelji s djecom na savjetovanje i žale se da ih dijete ne razumije. To je na žalost jedan od najčešćih problema u obitelji. I zato vičete.
Imate sreće pa je to i jedan od najjednostavnijih i najlakših problema i vrlo brzo to riješimo. No, neki i dalje viču ne shvaćajući da nije do djece već do roditelja.
Prednost djece je što su ona fleksibilna i brzo uče jezike, pa čak i komunikacijske te tako nauče i jezik mame i jezik tate i s vremenom oni vas krenu bolje razumjeti nego li vi njih.
Zato sam vas u početku i pitala – da vas oni bolje razumiju ili vi njih jer mudra djeca vrlo brzo shvate u čemu je riječ i nauče vaš jezik, no neki roditelji nikada ne shvaćaju da i oni trebaju naučiti jezik djeteta kako bi vam bilo lakše s takvim ljudima u životu. Bolje i lakše biste razumjeli.
U svakom trenutku sebi možete olakšati ako si dozvolite naučiti, ako se educirate i raspitate, ako istinski želite razumjeti i naučiti. Oko nas ima i literature i informacija na internetu a i ja sam tu za vas, individualno i s edukacijama.
No, ako i dalje vičete, a niste baš ništa poduzeli, to je vaš izbor. Ne želite sebi olakšati već ste sami sebi prepreka na putu. Nije do drugih, nego do vas.
Što prije to shvatite, to ćete prije potražiti pomoć i podršku.
Život u obitelji bi trebao biti lijep, miran, zadovoljan, prepun lijepih trenutaka, sreće i zadovoljstva. U takvom okruženju trebaju rasti djeca. U okruženju u kojem ih se razumije i u kojem su shvaćena. Sve ostalo je mučenje i za njih i za vas.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!