Svaka vaša strepnja i sumnja nad djetetom šalje mu poruku da ono to neće moći odraditi. Dijete počinje sumnjati u sebe i na kraju doživljava neuspjeh. Početna emocija je došla od vas i zato je rezultat neuspjeh.
Ako je vaša početna emocija puna povjerenja u dijete, bodrenja djeteta da uspije i da ono to može, nesigurnost se polako topi i dijete vjeruje da će uspjeti, trudi se više i ne želi vas razočarati jer vas voli te na kraju postiže uspjeh.
Što češće tako reagirate, s vremenom dijete naviknete vjerovati u sebe, ono stječe sigurnost i vjeru u sebe te poprima obrazac kojim krene djelovati.
Vrijedi i obrnuto.
Ako u većini situacija vi komentirate da je ono premalo, preslabo, nikada nije probalo, da još ne zna, da to nije za njega, da ćete to vi i slične nemotivacijske riječi, tada ga uvjerite u to da ono ne može i kratkoročna posljedica je neuspjeh. No, takvo vaše ponašanje ima i dugoročni neuspjeh. To je nesigurnost u sebe i nedostatak samopouzdanja jer će gotovo u svakoj situaciji krenuti od početne točke da ono to neće moći. Nekada će i uspjeti a nekada neće no fokus mu je na neuspjelim događajima. Njih memorira a dobre ne pamti pa čak niti ne primjećuje.
Sve je počelo od nevinog upozorenja roditelja da misli da je dijete premalo da bi nešto učinilo. Time roditelj opet iz ljubavi želi zaštititi dijete od neuspjeha a upravo to se desi i dešava u budućnosti.
Ako primjećujete kod djeteta taj obrazac neuspjeha i nesigurnosti u sebe, pokušajte smisliti neku motivacijsku rečenicu kojom ćete ga bodriti od početka. Govorite mu tu istu rečenicu svaki put kada treba nešto činiti. Sve dok se djetetu ne utisne ta rečenica u memoriju i počne je samostalno izgovarati prije obavljanja nečeg. Tako ćete istisnuti staro uvjerenje da nešto ne može.
Roditelji iz najbolje namjere da zaštite dijete krenu upozoravati dijete i samim time mu stvore uvjerenje da ono nešto ne može. Promislite malo o tome što govorite i što činite djetetu na dulje staze. Pokušajte najprije promijeniti svoj stav i svoje riječi.
Sigurna sam da je barem jedno dijete uspjelo učiniti ono što vi govorite svojem da ne može. Promislite o tome! Ako čak i nitko prije vašeg djeteta to nije uspio učiniti, onda neka vaše dijete bude prvo iako sam sigurna da jesu i drugi, no bitno da vi budete u to uvjereni i sigurni.
Stoga, kada pomislite da je vaše dijete premalo za usisavanje stana, promislite najprije postoji li dijete koje već usisava. Ako da, onda može i vaše. Što vas košta da isproba? Vježba čini majstora majstorom. Nakon toga ne izgovarajte i ne uvjeravajte dijete da neće moći već mu prepustite usisavač s riječima „Učini,!“, „Vjerujem da možeš!“ ili nekom sličnom motivacijskom rečenicom. Što manje komentiranja i usmjeravanja, što manje sumnje i kritike, a što više vjere i povjerenja te nade u uspjeh.
Jedna od grešaka je i da mi djetetu govorimo kako to mi radimo. Dobro je da dijete isproba samostalno svoj način i tek nakon toga mu kažemo kako to mi radimo. Na greškama se BOLJE uči. Dozvolite djetetu da pogriješi pa će kasnije bolje upamtiti. Nitko ne voli da mu se soli pamet i dijele upute. Bolje je da vas pita nakon greške jer će tako bolje upamtiti.
Ono što je prednost ovakvog djelovanja je i da postoji veeelika mogućnost da NE pogriješi već vas iznenadi uspjehom pa čak i svojom kreativnošću. Znate li što to znači za dijete? A za vas? Neizmjerna sreća za oboje. Dijete se osjeća uspješnim, a vi ste otkrili da u domu imate kreativno i uspješno dijete. O tome ćete pričati okolo svima i dijete će to čuti te još više vjerovati u sebe.
S vremenom će dijete sve manje sumnjati u sebe jer će imati dokaze da može, a roditelj će sve više vjerovati u dijete jer je dokazano vidio da ono to može.
Negdje morate početi graditi samopouzdanje djeteta i vjeru. Počnite od malih stvari. Kućanski poslovi su idealni naročito kada je dijete još malo i želi ih i traži obavljati.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.