Ako djetetu od malih nogu serviramo sve sada i odmah, neće uspjeti dovoljno izvježbati strpljenje i povjerovat će da je i život takav jer o životu uči od vlastitih roditelja koji se trude da ono dobije sve što prije ili odmah.
Čekati strpljivo negdje u redu, dovršiti zadaće u miru i bez prekida, ne se ljutiti na spori Internet, ostvarivati želje sad i odmah ili znati ih čekati u uzbuđenju, htjeti igračku danas ili nestrpljivo iščekivati dan kada ćeš je dobiti, polako skupljati novčiće za nešto što jako želiš ili je važnije odmah otići to kupiti, završavati zadatke prvi ali ne i uredno i točno, težiti perfekcionizmu, biti u svemu najbolji…
Takve i slične probleme imaju djeca danas samo zato što ih od malih nogu ne vježbamo strpljenju. Strpljenje je vještina koju trebamo naučiti kroz život. Ne dolazi samo iako je život koncipiran da nas trenira vježbajući strpljenju svejedno bi svaki roditelj tome trebao podučiti jer je strpljivim ljudima lakše ići kroz život.
Život nas uči da je za sve potrebno vrijeme te što smo strpljiviji manje se nerviramo i ljutimo te nam se dešava baš suprotno – iščekivanje i uzbuđenje a time oslobađamo hormone sreće i činit će nam se da prije stiže ono što želimo. U suprotnom kroz ljutnju, frustraciju i nelagodu stvara ćemo očekivanja koja će nas frustrirati i stavljati u loše stanje te će nam se činiti da duže čekamo na rezultat. Pitanje je hoće li rezultat uopće i stići. Stoga, mogu slobodno reći da strpljenje garantira uspjeh.
Život će nas već izvježbati strpljenju jer kada nešto posadiš, treba vrijeme da nikne. Kada začneš plod, treba vrijeme da se rodi. Kada kreneš u neki projekt, treba vremena da se dovrši. Kada gradiš dom, treba vremena da se dovrši. Što si strpljiviji, lakše čekaš izvršenje započetog.
Ako djetetu od malih nogu serviramo sve sada i odmah, neće uspjeti dovoljno izvježbati strpljenje i povjerovat će da je i život takav jer o životu uči od vlastitih roditelja koji se trude da ono dobije sve što prije ili odmah.
Znate li da se u mozgu izlučuje hormon sreće ako učimo dijete da čeka iznenađenje i pripremamo ga na to danima, tjednima?
Znate li da će dijete bolje čuvati tu stvar, više će je cijeniti, biti zahvalnije i emotivno će se više vezati za to?
Ako ste se pitali gdje je nestala zahvalnost kod djece, odgovor je i u tome da sve dobivaju sada i odmah te povjeruju da je sve zamjenjivo.
Kako radim u školi, primjećujem da su djeca sve manje povezana i emocijama za ono što je njihovo. Na primjer, djevojčica mi priča kako joj je umro hrčak. Želeći je utješiti, kažem joj par utjeha kako ne bi bila toliko tužna, a ona će meni: „Ne brinite učiteljice, već smo kupili drugog.“
Što reći na ovo? Koju poruku šaljemo djetetu? Nemoj tugovati jer ćemo staro zamijeniti za novo. Što ćemo s ljudima koje ne možemo zamijeniti?
Ono što neki roditelji rade, a sve u najboljoj namjeri želeći zaštititi dijete, za dijete ispada škola koju će platiti kada odraste.
Mala djeca nemaju velike brige i život je tako posložio da kada su mlađi roditelji s njima prođu kroz to te ih kroz sigurnost podučimo životu. Međutim, nije fer uvjeravati ih da će sve biti zamjenjivo, da tuga nije dobra, da je u redu dobiti sve odmah i slati poruku da će tako biti u životu. Neće!
U životu na većinu stvari strpljivo čekamo.
Posljedice odgoja u kojem sve stiže sad i odmah su te da kada se dijete zaposli, ne želi čitav mjesec raditi i čekati plaću ili želi odmah vodeću poziciju bez ikakvog iskustva.
Neka djeca žele instant uspjeh preko društvenih mreža.
Ima djece koja svoju vrijednost dižu do nebesa a realnost pokazuje sasvim drugačije. Ima i onih koji ne žele preuzeti odgovornost na sebe nego krive sve druge.
Motivacija im je niska. Površni su u izvođenju aktivnost. Osjećaju se praznima i dosadno im je to razvlačiti tako dugo.
Žure i jure kroz život ne uživajući u svakom koraku i gomilajući nestrpljenje, frustraciju, ljutnju pa i bijes.
U stanju su sve napraviti da što prije dođu do cilja, pa čak i neregularne radnje.
Kako pomoći nestrpljivoj djeci?
- Vježbajte ih svakodnevno da iščekuju rezultate i kroz priče se zajedno veselite tome.
- Nemojte im dati sve na pladnju. Naučite ih da se potrude oko toga.
- Što češće simulirajte iznenađenja i iščekivajuće situacije. Primijetit ćete da je vaše dijete sretnije.
- Naučite ga da cijeni i čuva dobiveno tako da brine o tome, da bude zahvalno.
- Emocijama treba vrijeme pa kroz iščekivanje dajte djetetu dovoljno vremena da se veže za to a i dozvolite mu da se brine o tome kako bi se emocionalno povezalo. Potičite povezanost.
- Nabavite ljubimca oko kojeg će se brinuti.
- Dajte djetetu biljku da brine o njoj i naučite ga kako ona preživljava. Dozvolite tugu ako se nešto dogodi.
- Vježbajte biti u trenutku – sada i ovdje kroz disanje, brojenje i kada treba negdje čekati, ne gurnite odmah mobitel u ruke nego se pozabavite vježbajući strpljenje. Izlažite dijete takvim situacijama, a ne štitite ga od njih.
- Postepeno povećavajte vrijeme iščekivanja na nešto. Zajedno se radujte i pričajte o tome te maštajte što ćete time raditi.
Što se više potrudite izvježbati strpljenje, to će dijete biti zadovoljnije i sretnije. Ako ste već zakasnili i imate nestrpljivo dijete te ne znate kako popraviti situaciju, javite se za individualne konzultacije.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!