Nije pravilo koje se odnosi na svu djecu ali se kod mnoge djece primjećuje razlika u ponašanju doma i u školi.
Ako su u domu više suspregnuti ili je odgoj strog i autoritativan onda će se takva djeca opustiti u školi gdje znaju da ih se neće tući ako kažu svoje mišljenje.
Za razliku od djece kojoj je promjena škola jer je doma sve slobodno i dopušteno pa nisu navikli na institucionalizirani autoritet, na moranja ili pak činiti sve ono što se njima ne da, te se ili od straha zamrznu i budu mirni ko bubice da ni ne znaš za njih ili pak buntovnici.
Više je razloga zbog čega je tome tako.
Različita pravila u školi i u domu
Škola nameće određena pravila ponašanja unutar kulturne ustanove. Dok u domu nije toliko striktno.
Postoje obitelji koja imaju vrlo popustljiva pravila ili pak ih niti nemaju te je djetetu normalno da psuje ili galami dok će u školi takvo dijete iskakati i bit će mu neobično što to ne smije činiti.
U obiteljima gdje su pravila stroža nego li u školi, dijete će se lakše prilagoditi na školu za razliku od obitelji u kojoj dijete sve smije i nije spremno prihvatiti autoritet.
Socijalni pritisak
Vršnjački pritisak na dijete ili pokušaj da dijete dokazuje svoju vrijednost među vršnjacima ili pak da se dokazuje učiteljima može rezultirati drugačijim ponašanjem. Doma se više ne dokazuje jer roditelji znaju sve o djetetu no ulaskom u školu je djetetu bitno da se pokaže pred učiteljima.
Ova razlika ej još više vidljivija u ponašanju tijekom puberteta kada je djetetu važno da ga vršnjaci prihvate.
Sigurnost doma ili škole
U vlastitom domu bi dijete trebalo osjećati sigurnost ali ima domova u kojima nije tako te dijete osjeća veću sigurnost u školi nego li doma.
Roditelji koji odgajaju dijete fizičkim kaznama utječu na to da se dijete doma ne osjeća sigurno i s vremenom veću sigurnost osjeti u školi jer nauči da ga tamo nitko neće tući ako nešto napravi već će ga korigirati.
I to utječe na to da je ponašanje u domu i u školi različito.
Potreba za pažnjom
Dijete koje doma nije dobilo dovoljno pažnje, tražit će je u školi na različite načine – upadanjem u riječ, privlačenjem pažnje na sebe, raspravama s drugima, pa čak i nasilnim ekscesima.
Djetetu nije važno kakvu vrstu pažnje ima, bitno da ga se primijeti.
Različiti stilovi komunikacije
U školi dijete nailazi na različite vrste učitelja. Tako će neki od njih imati isti stil komunikacije kao roditelji djeteta dok će neki biti stroži a drugi popustljiviji. Time dijete treba naučiti fleksibilnosti ponašanja odnosno da sa svaki bude drugačiji. To je kod djece nekada izazov te imaju problem s time.
Frustracije
Današnje škole nisu ustanove u koje djeca dolaze uživati. Nameće im se znanje za koje većina nema interes. Nameće im se višesatno sjedenje koje većini djece teško pada. Uz sve to postoje testiranja i provjeravanja koje se također većini ne sviđaju.
Sve je to djeci novo te su sve više i više frustrirana. Naročito oni kojima su od malih nogu nametnute hrpe obaveza te u čitavom danu imaju premalo vremena za slobodne aktivnosti.
Kako se ide za time da škola bude cjelodnevna i da su djeca u njoj još i duže, vjerojatno će ta frustracija školom i obavezama biti još i veća.
Za razmisliti je o većoj reformi školstva primjerenoj dobi djece i njihovim potrebama tijekom odrastanja u ovom modernom društvu.
Različitost karaktera
Ekstrovertirana djeca uglavnom uživaju u školi jer imaju društvo ali kada dođu doma treba im odmor. Dok introverti budu povučeniji u buci škole a doma živnu jer više vole svoj mir i manju količinu ljudi.
Kao što vidite postoje različiti faktori koji utječu na različito ponašanje djeteta u domu i u školi. Nisam sve ni navela.
Ono što je važno za znati da se kao roditelji ne čudite što je tome tako ili pak nemate očekivanja da će dijete biti jednako doma i u školi.
Nailazim na roditelje koji tvrde da to što im opisujem, nije njihovo dijete i teško im je prihvatiti da je tome tako.
U radu s djecom primjećujemo te razlike, ne kod svih ali postoje i zato je važno prihvatiti okolnosti takvima kakve jesu jer svako je dijete odraslo pa će i vaše.
Suradnjom roditelja i škole pomoći ćemo djetetu da razvije karakter nabolje što može. U suprotnom, ako se roditelji svađaju s učiteljima da to nije njihovo dijete, dijete najčešće iskoristi situaciju i počinje manipulirati a to nikome nije korisno.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj