Koliko se puta dogodi da se otresemo ili deremo na dijete, supružnika, svoje roditelje ili nama drage ljude koji se tu nađu a nisu ni krivi ni dužni zato što se mi osjećamo loše?
Možda nas neki skroz drugi ljudi na poslu ili negdje iznerviraju a mi kada dođemo doma, svu tu nervozu otresamo na naše najmilije.
Takvi postupci me podsjećaju na priču Zakon kamiona za smeće.
„Jednog sam dana ušao u taksi kako bih došao do aerodroma. Dok smo se vozili desnom stranom, odjednom je ispred nas iz parkinga izjurio crni automobil.
Taksist je snažno stisnuo kočnice i izbjegao sudar u centimetar.
Vozač crnog automobila se počeo derati na nas!
Međutim, taksist se samo nasmijao i prijateljski mahnuo mahnitom vozaču.
Upitao sam ga: “Zašto si to uradio? Onaj luđak skoro je razbio tvoj taksi i poslao nas obojicu u bolnicu!”
Tada me je taksist naučio nečemu što sad zovem “Zakon kamiona za smeće.”
Objasnio je kako su mnogi ljudi poput kamiona za smeće. Trče unaokolo puni smeća (frustracije, ljutnje, razočarenja, itd.).
Kako se njihovo smeće nagomilava, potrebno im je mjesto gdje će ga iskrcati i ponekad će to učiniti na tebi.
Ne shvaćaj to ozbiljno.
Samo se nasmiješi, mahni im, poželi im sve najbolje i nastavi dalje.
Nemoj uzimati njihovo smeće i dijeliti ga drugima na poslu, u kući ili na ulici.“
Imamo sreću da naši najmiliji u većem dijelu situacija odmahnu rukom i puste nas da istresemo sve što imamo i ne reagiraju na to. Ima dana kada oni nisu dobro i jednako tako kipaju smeće nama. Kada dođe do toga da oboje imamo loš dan, tada dolazi do sukoba, rasprava ili svađa, a sve zbog tuđeg smeća.
Primijetila sam da i sama imam povremeno takve dane. Radeći s klijentima, shvatila sam da je to opći problem ali i da je rješiv. Znači, važno je prepoznati čije je smeće i još važnije je da naučimo i osvijestimo svoje okidače ili trigere te poradimo na njima kako do kipanja smeća ne bi ni došlo.
Nevjerojatno je koliko svatko od nas ima okidača koji nas okidaju da burno reagiramo na druge, najčešće one koji nalete bez obzira jesu li krivi ili ne. Jednako tako i dijete ima svoje okidače zbog koji na dnevnoj razini okida i burno reagira a mi se kao roditelji trudimo smiriti situaciju.
Što bi bilo kada bismo na vrijeme prepoznali koje okidače ima dijete, koje mi, a koje partner? Što kada bismo ih na vrijeme namirili i ne bi bilo razloga da nas toliko uznemiravaju? Je li to moguće i izvedivo?
Da, to i jeste princip kako se nositi s njima. Ja ću ovdje navesti neke primjere, a više možete naučiti na Školi za roditelje.
Osnovni dječji okidači su glad, umor, bolest i nova situacija. Odrasli imaju iste te plus još hrpu drugih. Zato je i odraslima važnije da osvijeste svoje okidače jer većinom ih nismo svjesni ali svakodnevno zbog njih reagiramo.
Dok je dijete gladno, obično radi dramu, moli nas desetak puta slatkiše ili ponavlja istu rečenicu, imamo dojam da nas želi izluditi ali zapravo samo želi sebi namiriti svoju glad koja ga tjera na neprimjereno ponašanje. Djetetu je najteže u toj situaciji. Ako na vrijeme prepoznate da je djetetu to okidač, snaći ćete se ili predvidjeti to i bolje je dati da nešto pojede nego da vas i sebe uznemirava. Jednako tako i vi možete imati isti okidač – glad, što znači da ni vas nije teško iznervirati kada ste gladni. Zato i trebate to predvidjeti i spakirati nešto na posao, skuhati dan ranije ili možda ujutro. Bitno se organizirati i riješiti problem prije nego li do njega dođe.
Ima tako mnoštvo situacija koje možemo riješiti prije nego li dođe do burne reakcije. Ono što je najvažnije da prepoznamo koje su to i da osvijestimo koje su najjače a koje nisu toliko. Kada sebe poznajemo, onda možemo predvidjeti reakcije do kojih dolazi i znamo zbog čega do njih dolazi. Još ako naučimo tehnike smirivanja, u kombinaciji s osvještavanjem, teško da ćemo biti poput kamiona za smeće i kipati okolo ono što je naše.
Neće se dogoditi da se otresamo na naše najvoljenije zato što ćemo sebe znati bolje a i oni će prepoznati naše okidače i podsjetiti nas što nam je te nas tako smiriti.
Zašto baš njih biramo? Zato što će nas oni i dalje voljeti, i dalje biti uz nas, biti nam podrška i prihvatiti nas takvima kakvi jesmo. No, ipak, ne bismo to trebali zloupotrebljavati jer svemu jednom dođe kraj. Zato je važno poraditi na tom dijelu sebe i rješavati se bespotrebnog smeća jer nam ne treba. Život je puno ljepši i mirniji kada je smeća iz dana u dan sve manje.
Više i detaljnije na ovu temu učimo u Školi za roditelje. Nova grupa kreće od jeseni.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!