Ne može utopljenik spašavati utopljenika, logično zar ne?
Najčešće kada vam djeca imaju problema, vi ih imate još i više.
Umjesto da se fokusirate na to da najprije riješite svoje probleme i sredite sebe kao roditelja i kao osobu, tek tada ste spremni spašavati dijete, vi najčešće idete spašavati utopljenika, a ni sami ne plivate najbolje.
U tom jadu, oboje tonete i trebate pomoć treće osobe ili više njih.
Pravilo je da roditelj mora najprije sebe naučiti plivati, sebe spasiti, sebi pomoći i potražiti pomoć za sebe. Tek tada kada je na čvrstom tlu, kada je jači, kada zna plivati, tek tada može spašavati dijete.
Nema drugog načina! Nema drugog načina! Nema drugog načina!
Ne može bolestan pomoći bolesnom jer i sam treba njegu. Važno je da shvatite da ste korisni svome djetetu tek kada ste stabilni i sretni, i kao osoba, i kao supružnik, i kao roditelj.
Postoje mnogi načini samopomoći. Literature do mile volje. Ljudi koji se time bave su oko vas. Ako se osjećate onemoćalo, ako ne znate kako dalje, ako vidite da već neko vrijeme tapkate na mjestu i niste zadovoljni, najbolje da nešto poduzmete.
Akcija!
Raspitajte se i potražite pomoć.
Prijatelje imate, potražite rame za plakanje, prijateljski ili stručni savjet…što god.
Najvažnije je da nešto poduzmete. Nije dovoljno reći da ste probali. Nemojte se jadati ljudima koji vas podržavaju u vašem jadu. Od njih nikakve koristi.
Treba vam netko tko će vas potaknuti na akciju, na poduzimanje konkretnih koraka, na promjenu.
Kažu da je čak i najmanja promjena ponašanja dovoljna da se nešto izmijeni. Ako je tako, pokušajte barem to. Promijenite rutinu. Iskočite iz svakodnevice. Napravite nešto što još nikada niste.
Kada ste posljednji put napravili nešto prvi put?
Sada je vrijeme!
Napravite nešto što još niste i pokrenut ćete lavinu promjene. To ionako želite, zar ne?
Promjenu?
Da nešto bude drugačije. Da ne bude više isto kao prije.
Čim malo iskočite iz rutine i promijenite, nemojte onda stati. Pratite znakove i pokušajte još nešto promijeniti. Sada kada ste krenuli, sada ne stojite više.
Napravite nešto za sebe. Za početak se prestanite žalite i krenite u promjene. Korak po korak. Ustrajte par tjedana i vidjet ćete promjenu.
Naša zona komfora nas drži zarobljene u mjestu, no osvijestite je i shvatite da se osjećate loše upravo zato što ste u sigurnoj zoni. Zato što ništa ne mijenjate.
Pričanje i žaljenje nije promjena. Tek se akcija računa pod promjenu.
Počnite još danas!
Želim vam puno sreće. Budite ustrajni! Ako zapne, tu sam!