Rekli ste djetetu da napravi nešto, da napiše zadaću, da bude dobro i sada očekujete da to odmah bude izvršeno i napravljeno.
Očekujete da između vaše upute i izvršenja ne bi trebao biti prazni prostor, zar ne?
Zanimljivo je da baš tu ima prostora za kreativnost.
Kada bi ljudi skakali na svaku uputu i odmah je izvršavali bez da imaju taj kreativni međuprostor, ne bi svijet bio zanimljiv. Bili bismo poput robota koji izvršavaju naredbe, ne razmišljaju niti su kreativni.
Ako imate dijete koje odmah izvršava, bez da komentira, bez da se buni ili promišlja o onome što treba, imate „poslušnika“ koji će tako u životu tražiti nekog tko će mu davati naredbe a on ih izvršavati.
Jeste li vi sami takvi? Znate nekog odraslog takvog?
Ima ih, tu i tamo. I paše im jer ne moraju misliti nego samo izvršavati.
Razmislite malo, kako su nastale sve one ideje o aparatima koji rade umjesto ljudi, o alatima koji pomažu u radu ili neke druge?
Vjerojatno se nekome nije radilo pa je u prostoru od naredbe do izvršenja razmišljao kako da si olakša i osmislio neki novi način na koji bi se to moglo izvršiti. Možda su nekome često davane naredbe, pa se ovaj dosjetio tko bi to mogao umjesto njega odraditi.
U situacijama u kojima nas drugi sile a nama se ne da, nastaju novi kreativni načini rada. Naš mozak se uključuje i pronalazi načine da se izvuče i ne odradi, da osmisli novi način rada bez puno našeg uplitanja, ili pak da se osmisli potpuno novi način izvršavanja posla.
Tako su usisavači zamijenili metle, automobili konje, mobiteli fiksne telefone, mnogi kućanski aparati ručne spravice i slično.
Krenemo li istraživati osobe koje su osmisle, shvatit ćemo da su to smislile da najprije sebi olakšaju.
Dakle, u prostoru od naredbe do izvršenja je moć kreativnosti.
Ako su vaša očekivanja da dijete odmah sve napravi bez pogovora, bez riječi i bez ikakvog komentara, tada odgajate „poslušnika“ koji će jednog dana biti odličan radnik i netko će vam biti zahvalan za takav odgoj.
Ako pak se vaše dijete neprestano buni i prigovara, objasnite mu da osmisli novi kreativniji način izvršavanja zadatka, ali da zadatak treba obaviti. Recite da postoje mnogi načini. Vaša očekivanja su da izvršite na ovaj jedan kako vi to radite, no postoje i mnogi drugi za koje vi ne znate, a ako je dijete kreativno neka smisli svoje načine koji su njemu lakši. Tako ćete malenog kreativca potaknuti da u tome međuprostoru od naredbe do izvršenja bude okupiran razmišljanjima o tome kako da sebi olakša i pojednostavi, ali da izvrši. Neće imati fokus na tome da svojim kreativnim načinom razmišljanja vama smišlja argumente zašto da to ne učini.
Razumijete razliku?
Vaše očekivanje je da izvrši zadatak. No, dijete koje ima kreativni um bavi se promišljanjima o tom zadatku te se često izvlači i ne učini. No, ako mu objasnite da zadatak treba biti izvršen, no može na neki od njegovih načina, tada ćete mu zagolicati maštu da se bavi time.
Motivirajte ga da postane kreator i izumitelj. Mene je sin znao pitati što još nije izumljeno da on izumi.
Postoje djeca „poslušnici“ i oni koji su „kreativni“ te u svojoj mašti imaju svakakve ideje a ne znaju kud s njima. Niti vam o tome ne pričaju jer imaju fokus na tome da ih potroše na argumentiranje s vama. To vama diže tlak i svaka njihova nova ideja vas tjera na smišljanje novih protuargumenata. No, ako vi niste takvi, vama to teško pada i odnos može završiti vikom i svađom.
Na ovaj predloženi način ćete na duže staze riješiti situaciju i potaknuti tu bolju stranu djeteta da se pozabavi njome i jednog dana čak i stvori nešto važno za svijet.
Umjesto da se neprestano argumentirate i objašnjavate djetetu kako vas gnjavi tim svojim argumentima, kako bi trebao prestati raditi to što radi i odraditi ono što mora, preusmjerite mu fokus na kreativno izvršenje zadatka. Neće to ići odmah. Trebate 21 dan za uvođenje navike, sjećate se?
No, ono što je vaš cilj za učiniti u tom periodu podsjećati dijete da treba osmišljavati i pojednostavljivati zadatke ali ih svejedno izvršavati.
Fokus na kreativno izvršavanje.
Naravno ako se vaše dijete ne argumentira s vama, tada se ni ne morate ovime baviti jer će ono ionako odraditi svoje. Čak i ako je „poslušnik“ vi ga možete potaknuti da koristi maštu i neke nove metode rada jer ćete barem tako poticati na stvaranje koje svako dijete u sebi ima. No, s vremenom im mi to „izbijemo iz glave“ svojim inzistiranjem da prestanu razmišljati i samo učine.
Svako dijete je drugačije i ima svoje puteve. Tu je da i mi od njega nešto naučimo, a ne samo ono od nas. Dozvolite sebi doznati kakvo je vaše dijete i poticati jače strane djeteta a ne ih zatomljivati.
Znam da nije lako, ali je moguće.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!