Na savjetovanja mi najčešće dolaze roditelje djece koja od malih nogu nameću svoju volju, nametljiva su, znaju što žele već od rane dobi, čvrsto ostaju pri svojoj odluci i usprkos svemu žele učiti i živjeti na svoj način i imaju svoj put.
To su djeca kojima faza kontriranja ostaje ne kao faza nego konstanta. Takva djeca donose svoje odluke bez obzira na roditelje. Sigurni su u sebe. Ustraju pri svome do kraja. Ako treba plaču i drame satima i onda ipak naprave po svome. Čak i ako pogriješe, ne smatraju to greškom nego podukom i učenjem te nastavljaju dalje preuzimajući odgovornost na sebe. Ne krive nikog za greške nego uče na njima.
Na takvu djecu roditelji potroše puno energije želeći im pomoći u usmjeravanju no svojeglavo dijete ima svoju glavu koju koristi na svoj način i ima svoj put.
Iako roditelji imaju više iskustva i godina te nastoje djetetu pomoći usmjeravajući ga u „pravom“ smjeru, njihovo dijete ipak bira svoj put i svoje načine.
Koliko god da roditelji inzistiraju na tome da ih posluša ili da ne čini tako jer neće ispasti najbolje, oni svejedno čine po svome. Takvim stavom „izluđuju“ roditelje ili bolje rečeno roditelji sami sebe ne znajući više kako im pomoći.
Postoji vjerovanje da svako dijete bira svoje roditelje. Na vama je da to prihvatite ili ne. Ako duša bira druge dvije duše roditelja u čiju će obitelj doći, to znači da je već vidjela karakter roditelja i zna što je čeka i dolazi po iskustvo toga da bude svojeglava jer jedino uz takve roditelje to može i naučiti. Znači, niste slučajno roditelji djeteta koje je svojeglavo. Baš vi se možete nositi s takvim djetetom.
Imajte povjerenja u sebe.
Većina roditelja ima još jedan dodatni problem, a to je okolina. Kako okolina nema takvu djecu onda ni ne razumije ponašanje takvog djeteta te vrši utjecaj na roditelje govoreći im kako bi oni drugačije postupili s takvim djetetom. No, to dijete nije biralo njih nego VAS. Zar to ne govori dovoljno? To je samo znak da njihov put nije put tog djeteta. Vaš put je put vašeg djeteta.
Dajte sve od sebe da „otkantate“ okolinu jer ne znaju oni kako je to s takvim djetetom. Doista nemaju pojma.
Tim više što je svojeglavo dijete najčešće takvo samo doma, a manje u vrtiću i školi. Roditeljski dom je vježbalište i najčešće su tamo takvi. Zato će vam se i odgajatelji i učitelji čuditi o čemu pričate jer vaše dijete nije takvo kad je s njima. Tu će neki roditelji posumnjati u svoje kompetencije i misliti da nešto ne čine kako treba.
No, vjerujte mi da je sve onako kako treba biti. Niti ste loši roditelji, niti s vama nešto nije u redu, a niti s djetetom. Ne dajte se uvjeriti u neistine. Naročito zato što vam je već i dovoljno teško i trebate puno više energije, strpljenja i tolerancije od mnogih drugih roditelja djece iste dobi.
Sama riječ svojeglav znači da dijete ima svoju glavu i zna da je mora koristiti i koristi je punom parom. Istina da katkada pogriješi, no istina je i da katkada ne pogriješi već uspije. Kako su roditelji takvog djeteta u otporu jer imaju uvjerenje da su oni roditelji i da bi oni kao takvi trebali „vladati“ situacijom i djetetom, oni djetetu nameću svoju volju. No, što će to takvom djetetu kad ono ima svoj put. Put takvog djeteta je da uči isključivo na svojim greškama.
Sve dok su roditelji takvog djeteta u otporu, oni plivaju u jednom smjeru, a dijete u drugom smjeru. Gubite se međusobno. Ne slažete se. Svatko ide svojim putem. S time, vi kao roditelji osjećate težinu na tom putu, što znači da vi plivate uzvodno i zato vam je teško. Ali to je vaš izbor. Izbore možemo i mijenjati, zar ne? Naročito ako nam nisu od koristi i ako nam ne služe.
U ovoj situaciji izbor da plivate uzvodno, nije najbolji izbor. Dokaz vam je vaša muka i loš osjećaj. To vam je znak da nešto ne radite kako treba. Kada biste imali dobar osjećaj, značilo bi sreću i da je sve u najboljem redu. Ovako, nije.
Što vam je za činiti?
Počnite plivati uzvodno. Učinite situacije takvima da se i vi i dijete osjećate bolje pri donošenju nekih odluka ili u raznoraznim situacijama. U vašim odnosima ne bi trebalo biti pobjednika i gubitnika. Svi vi trebate kao obitelj plivati nizvodno, shvaćajući da je izbor djeteta da odlučuje samo, da misli svojom glavom i da se vodi svojim izborima. Vi kao roditelji budite podrška i tu za takvo dijete. Pronađite argumente da pojačate djetetu vjeru u sebe i da ga utješite kada pogriješi u izboru, no na toj greški će naučiti. Nastojite otpustiti ideju da dijete mora poslušati vas i naučite prihvatiti da diejte sluša sebe. Kada prihvatite da je dijete takvo i da je to dobro za njega, bit će vam lakše. Lakše nego biti u otporu.
Svatko od nas najbolje uči na svojim a ne na tuđim greškama. Što znači da će vaše dijete za vrijeme svojeg kratkog života naučiti puno više nego li netko drugi za svoj čitav dugi život.
Svojeglava djeca su kasnije vrlo uspješni ljudi jer su bogata iskustvom. No, do kasnije treba dogurati kao roditelj, zar ne? Zato i trebate prihvatiti situaciju i učiti plivati uzvodno.
Naučite se naoružati strpljenjem, tolerancijom i nadasve vjerom u to da će sve biti onako kako treba biti. Nema pogrešnih izbora ni odluka već točno onakvih kakve trebaju i djetetu i vama da naučite neku novu lekciju.
Naučite li svi plivati nizvodno, osjećat ćete lakoću i povjerenje u život. Samim time što više niste u otporu prema djetetu ili partneru koji podržava dijete a vi ne, osjećat ćete se bolje unutar sebe, što je znak da je sve u najboljem redu i da ste na pravom putu.
Ako imate nedoumica oko konkretnih situacija, slobodno mi se javite pa ćemo to riješiti u individualnim susretima kako bih vam na konkretnim situacijama dala objašnjenje da je sve u najboljem redu ili kako djelovati u određenim situacijama.
Okružite se podrškom na svojem putu roditeljstva. Ionako vam je već dovoljno teško što ste u otporu i što imate drugačije dijete. Ne trebaju vam sad još i ljudi koji vas ne razumiju i ne podržavaju. I to znači plivati nizvodno.
Niste sami i niste jedini, vjerujte mi!
Želim vam puno sreće a ako zapne – tu sam!