Jedno od najčešće postavljenih pitanja roditelja je kako izgraditi samopouzdanje djetetu?
Moje pitanje je tko mu ga je srušio i kako?
Krenimo ispočetka!
Vaše dijete od malih nogu uči nova znanja i vještine. Život od nas traži da područje znanja i vještina proširimo na sve ono što nam u životu treba, a škola je dokaz da trebamo učiti čak i ono što nam ne treba.
Kasnije, kroz život si prisiljen raditi i ono što voliš i ono što ne voliš.
Kada bi dijete od malih nogu sebi filtriralo i radilo ono što voli i u tome se izvještilo, tada bi mu i samopouzdanje bilo veće. Postao bi vješt a i s radošću bi radilo ono što voli. Dječje samopouzdanje bi bilo sve bolje i bolje, zar ne?
Svaka osoba koja radi ono što voli i iz dana u dan je sve bolja u tome, naročito ako je to svrha postojanja te osobe, samopouzdana je.
Tko takvoj osobi može srušiti samopouzdanje?
Samopouzdanje je vjera u sebe i svoje sposobnosti. Vjerujemo da smo dobri u tome bez obzira na to što drugi kažu o tome. Svjesni smo vlastite vrijednosti.
Kada je to moguće?
Kada smo dobri u onome što radimo i kada smo otkrili da je to ono što volimo raditi. Život u skladu sa svrhom. Tada smo motivirani učiti i stjecati nova znanja i s radošću ih dijeliti.
Tko tu može poljuljati vjeru u sebe? Nitko.
No, što se događa s djecom?
Od malih nogu uče raznorazna znanja, proširuju područja i ja bih rekla traže svoje. No, neki ih ne pronađu i smatraju da trebaju biti dobri na više područja. Tu se pogube jer nitko ne zna sve. U čitavom tom svaštarenju, u svemu su dobri a u ničemu najbolji i tako krene sumnja u sebe. Naročito ako se druže s onima koji su dobri u sportu, pisanju pjesama, sviranju, plesu ili u nekom konkretnom području.
Osjećaju da oni nisu dovoljno dobri ni na kojem iako su na svima.
Ulažu puno truda, a zapravo se dešava kontraefekt. Naročito ako i roditelji forsiraju da budu još i bolji. Uče čak i ono što ne vole, trude se biti najbolji svugdje no shvaćaju da to nije to.
Kada naiđe netko tko je bolji na samo jednom području koje se trudite svladati, uz sva ostala, odmah se stvaraju kompleksi i osjećaj da nismo dovoljno dobri. Bez obzira na trud koji investiramo, motivacija slabi. Naročito zato što to nije naše područje. Prisiljavamo se iznutra ali to ne može dugo trajati.
Kako roditelj može pomoći djetetu da se samopouzdanje izgradi?
Tako što usmjerava dijete na područje koje dijete voli raditi, u kojem je motivirano i ističe baš ono što je istina – da je dijete dobro u tome. Priča svima. Pohvaljuje dijete. Time djetetu proširuje svijest o tome koliko je dobro. Dijete ima dokaze i povjeruje. Samopouzdanje raste.
Sve dok dijete nema svoje područje u kojem je dobro, sumnja u sebe. Naročito ako roditelj nije zadovoljan pa i sam ispituje i kritizira, svjesno ili nesvjesno.
Još jedna važna stvar je da roditelj niskog samopouzdanja ne može odgajati dijete visokog samopouzdanja. Pa je pitanje što vi možete podučiti dijete ako i sami sumnjate u sebe. Pronađite i vi svoje područje u kojem ste dobri i zacijelite najprije sebe kako biste bili odličan primjer svojem djetetu.
I treća bitna stvar je prihvaćate li kao roditelj svoje dijete takvo kakvo jest ili kritizirate neke njegove osobine koje vam se ne sviđaju ili koje ima vaš partner? To je isto najbrži put za rušenje samopouzdanja.
Nitko od nas nije savršen i u svemu izvrstan.
No, ima nas koji smo dobri u svojim područjima i tu nam ide.
Neki možda imaju nekoliko područja u kojima su dobri, no opet ne u svim. To treba istaknuti. Ono što je dobro je za isticanje. A ne obrnuto – da ističemo ono u čemu nije dijete dobro i na tome nam je fokus jer će onda posumnjati i u ovo u kojem jest dobro.
Da bi to sebi osvijestili, važno je i da kao roditelji poradite na tome. Pronađite svoju svrhu, svoju strast i idite za time. Pokažite djetetu kako se živi život raširenih krila. Kada je osoba nezadovoljna sa sobom, kritizira druge oko sebe kako bi sebe uzdigla. Iako neopravdano. Zato je bitno da roditelj sebe zacijeli i pronađe svoje područje. Ne zanemarite sebe ako želite da vam dijete ima visoko samopouzdanje.
Želim vam puno sreće, a ako zapne –tu sam!