Dolaze li k vama Sveti Nikola, Zubić Vila, Djed Božićnjak, vilenjaci? Tko još? U koga sve vaše dijete vjeruje? Puštate li dijete da i dalje vjeruje ili mu govorite istinu?
Današnje generacije djece su zakinute za veći dio maštanja pošto sve mogu zaguglati i saznati. više koriste inteligenciju od mašte. I to je pomalo tužno jer su zakinuti za predivnu maštaonicu.
Primijetila sam kako je djeci u današnje doba teško pisati maštovite sastavke a većina mašte im se svodi na to da je prerealna ili pak su prisutni tučnjava i krv.
Sve oni to vide negdje i u svojoj mašti naprave kombinaciju svega toga i ispadne što ispadne.
Od prvog sam razreda u ovoj generaciji napravila sljedeće – učim ih razliku mašte i stvarnosti. Likovi iz mašte ne moraju biti likovi koje su negdje vidjeli već ih oni sami mogu stvoriti koristeći svoju kreativnost. Rekla sam im istinu o svim gore spomenutim bićima – da postoje samo onima koji žele vjerovati u njih, a ostalima koji ne vjeruju ne postoje. To je njihovo pravo.
No, što ako koristimo maštu da oživimo sve te likove koji ne postoje?
Hoće li tada postojati? i je li uopće bitno je li oni postoje sve dok mi vjerujemo da nam čine dobro? Malkice smo okrenuli perspektivu i time dobili čari maštanje.
Budimo maštu kad god stignemo. Izbacili smo iz mašte krv i nasilje. Ne spominjemo sve što može ugroziti priče koje stvaramo. Odlučili smo vježbati i trenirati našu maštu kako bi uzeli maksimum od nje.
Rekla sam im da će im stvaran svakodnevni život ionako uzeti maštu jer su i sami primijetili kako većina odraslih nemaju toliko bogatu maštu kao djeca. Maštu ako ne njeguješ, onda je nema. I zato je mi njegujemo, stvaramo i oživljavamo likove koji ne postoje kako bi postojali u našoj mašti.
To mi je prošlo i zaista moram priznati da se ova generacija učenika razlikuje od svih mojih dosadašnjih za koje sam govorila da ne znaju pisati sastavke jer su (pre)realni. Ovi sada u svojoj mašti odu toliko daleko da je to predivno za slušati.
Kada smo već kod mašte, da objasnim zašto je važno kod djece inzistirati na tome.
Kada dijete prenaglo odraste, oduzme mu se djetinjstvo. Uozbilji se i počne na život gledati baš kao odrastao čovjek. Kao da mu je netko ukrao djetinjstvo. Bavi se svakodnevnim, važnim i ozbiljnim stvarima a još uvijek ima tijelo djeteta. Tužno mi je vidjeti u školi djecu u malim tijelima s odraslim temama u razgovoru. Većina tema im se svodi na virtualni svijet – koju su igricu prošli a koju razinu još nisu, što moraju ugraditi i za koliko kupiti. Zar su to teme djetinjstva? Za sve to imaju dovoljno vremena.
Kada djeci razvijete maštu i radite na tome, tada dijete mirnije spava jer razlikuje maštu od stvarnosti. Maštovito razmišljanje dovodi do toga da piše lijepe priče ali i govori više nego ostala djeca, rečenice su bogatije i opširnije (nisu samo jedna riječ: Dobro! Znam! Aha! Može!). Mašta bogati rječnik i uljepšava dane. Otkrila sam mnoge talentirane učenike jer vole svijet mašte i predivno ga prenose na papir.
Znate li što se dogodi kada djetetu od malih nogu otkrijete talent i ono ga bude svjesno? Djetetu raste samopouzdanje. Sigurnije je u sebe. Njeguje samopoštovanje. Zna što zna i u čemu je dobro ali i prihvaća da je netko drugi u nečemu bolji. Ne uspoređuje se.
Sve same dobre stvari od mašte, zar ne?
Vi kao roditelji možete puno napraviti po tom pitanju.
Svake večeri možete s djetetom izmišljati priče, dio vi, dio dijete. Ako se radi o mlađem djetetu, onda vi maštajte i njegujte taj dio sebe. Vratit će vas u djetinjstvo i bit će vam korisno razvijati maštu.
Znate li da je većina izuma nastala korištenjem mašte? Netko bi se nečeg dosjetio i u svojoj mašti zamislio a u realnom životu ostvarivao. Zato danas imamo sve što imamo.
Možete s djetetom uzeti bilo koji predmet koji nađete u kući i razgovarati o tome kako je nastao, izmišljati priče o tome i slično.
Kada god imate priliku ulazite s djetetom u svijet mašte. Čak i kada dijete ima probleme (za koje misli da su nerješivi) opet uđite u svijet mašte jer su tamo rješenja.
Realan čovjek je ograničen brojem rješenja koja se nudi. Čovjek koji ima bogatu maštu, ima i bezbroj rješenja nekog problema. Valjda želite svojem djetetu da nauči rješavati svoje probleme na mnoge načine. Koristit će mu za život.
Nemojte misliti da ćete naštetiti djetetu ako previše mašta jer nećete. U 20 godina rada u školi imala sam samo jednu učenicu koja je previše ulazila u svijet mašte i gubila realan svijet. Znate što je postala? Umjetnica.
Dakle, ne možete pogriješiti s viškom mašte, ali možete s manjkom jer će vam dijete preko noći odrasti. Pustite ga da ima djetinjstvo kojeg će se rado sjećati.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!