Polako su blagdani iza nas i ako ste roditelj i imate djece u kući, sigurna sam da ima i društvenih igara i raznoraznih igračaka u vašem domu. Ovih dana ste kolekciju upotpunili te ima još više svega.
Naša djeca imaju sreću pa ne znaju što je oskudica i nedostajanje materijalnih stvari. U današnje je vrijeme gotovo sve lako dostupno. Čak i ako zarađuješ manje, svejedno možeš mnoštvo igračaka i odjeću kupiti po jeftinijoj cijeni (nisu originali, ali po kvaliteti relativno dobre).
Reći ćete ima obitelji kojima je teško, da se ne zavaravamo. Slažem se. Ima onih koji imaju previše i onih kojima bi bilo dobro da imaju barem još malo.
S obzirom na to da dijete u vašem domu neće moći doznati što je oskudica, bilo bi dobro da sav višak koji imate poklonite obiteljima za koje znate da bi bilo dobro da im se pomogne. Radite to s djetetom, od pakiranja i odvajanja, priče zbog čega je to dobro raditi, do toga da se dijete samo odvoji od nečeg što mu je važno i daruje one koji nemaju. Svakako povedite dijete sa sobom da upozna tu obitelj i da shvati kako neki žive a kako je njemu lagodno.
To je put do zahvalnosti. Jedan od načina da dijete podučite zahvalnosti je da daje ono što mu više ne treba onima za koje zna da nemaju. Nemojte to učiniti samo jednom nego na redovitoj bazi.
Ako dijete dobije neku igračku kakvu već ima (dogodi se da neki kupe jer nisu znali) tada može odvojiti u neku poklon vrećicu i tamo skupljati što će svako toliko odnijeti onima koji nemaju.Radite na tome da to bude djetetu način razmišljanja a ne vaša želja da dijete mora.
Takve stvari se vježbaju i uče, naročito kod ovih novih generacija koje nisu osjetile oskudicu i nedostajanje. Nemaju priliku to naučiti ako im roditelje ne pokažu kako. Ne mogu ih tome naučiti u vrtiću i školi jer tamo nema njihovih stvari koje bi mogli dijeliti s onima koji nemaju. Znači, takve stvari bi roditelji trebali odraditi s djetetom kako bi dijete shvatilo i cijenilo ono što ono ima.
Katkada mi se roditelji na savjetovanju žale da im dijete nije zahvalno ili je baš jako nezahvalno. Moje pitanje je kako da dijete nauči zahvalnost ako ga tome netko ne poduči? Ako vam je dijete rođeno u obilju i ima sve, nema ni iskustva da postoji mogućnost da nema ili da postoje oni koji nemaju. Zato je dobro pokazati im i podučiti ih kako da daju. Većina takve dijete zna što je primanje jer stalno nešto dobiva ali ne zna i nije naučilo davanje.
Davanje je princip vezan uz primanje. Ako dijete samo prima (hranu, igračke, brigu, pažnju, savjete…) a ne vježba davanje na mlađem djetetu ili na nekome drugome, tada ga zakidamo za čitav proces primanja i davanja. To je kao da čitav život koristimo samo jednu ruku iako imamo dvije. Druga ruka će s vremenom atrofirati i izgubiti funkciju i smisao. No, ako ih istovremeno koristimo, obje daju svoj maksimum. Nije da se troše i da ih je manje. Manje ih je ako se ne koriste.
Razumijete poantu?
Što više prakticirajte principe primanja i davanja i time podučite dijete zahvalnosti. Svaka zahvalna osoba je sretna osoba jer je u svakom trenutku svjesna koliko je bogatija i ima mogućnost davanja.
Postoje razni načini na koje to možete raditi važno je samo otvoriti se za tu mogućnost. Tada će vam doći kako prilike tako i ideje.
Kada na ulici netko svira ili prosi, dajte djetetu da odnese par kuna toj osobi i objasnite kako ta osoba živi i zbog čega to radi.
Možete reći djetetu prije nego li izađete iz kuće da uzme iz svoje kasice nekoliko kuna (koliko ono želi ako zna pojam novca) i time bude spremno na davanje ako se ukaže prilika za to.
Spomenula sam već da višak stvari, igračaka, odjeće, knjiga i slično možete donirati obiteljima u potrebi, vrtićima, bolnicama ili kome god mislite da bi bilo korisno.
Kada dijete sprema sobicu ili ako to radite zajedno, uzmite jednu kutiju ili vrećicu gdje će na redovitoj bazi spremati ono što više ne koristi. Mnogi se roditelji ljute što dijete ne sprema silne igračke u sobici, ne shvaćajući da ih dijete možda ima previše i s većinom se ne igra ili mu nisu bitne. Kutiju za doniranje u sobi djeteta neka koristi za takve igračke u koje će ih stavljati ili dijete ili vi u dogovoru s djetetom kada ne sprema stvari. Svako toliko kada se napuni, smislite kuda ćete odnijeti i kome dati.
Dobro je da dajete obitelji koju dijete poznaje jer se dijete emotivno poveže s njome i iskustvo kako je nekome pomogao je jače. Ako impersonalno damo nekoj instituciji tada je važno da osvijestite djetetu tko će to dobiti i kome to ide da u svojoj glavi shvati. Tada sve to staje samo na intelektualnoj razini a ne toliko na emotivnoj osim ako roditelj ne priča priču i razvije emocije djeteta. Dosta puta podrazumijevamo ono što mi znamo ali ne i dijete ako nema iskustva s tako nečime.
Prepuštam vašoj mašti kako ćete vježbati davanje od srca s djetetom. Ne zaboravite da je to jedan od odličnih načina razvijanja zahvalnosti. Umjesto da se žalimo da nam djeca nisu zahvalna, zapitajte se kako da ih tome podučimo jer su generacije koje na svu sreću ne moraju na svojoj koži isprobati oskudicu, no naučiti biti zahvalni i naučiti davati svakako trebaju za njihovo dobro.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!