Koliko često vam padne na pamet ideja da vam dijete nešto radi namjerno?
Što mislite koliko često djetetu padne ta ista ideja na pamet da mu vi roditelji namjerno dajete kazne i zabrane?
Kako je došlo do toga da se međusobno okrivljavate?
Kada odgajamo s osjećajem krivnje rezultat je ili da krivimo druge ili da se sami osjećamo krivima. Posljedica je da krivnju osjeća i dijete te i ono s vremenom počne okrivljavati nas ali i sve druge.
Što se tu događa?
Svatko od nas djeluje iz one emocije koja mu je dominantna. Ako smo odgajani u krivnji velika je vjerojatnost da ćemo tako odgajati dijete osim ako se zainattimo da želimo drugačije.
Živimo li s osobom koja nas često okrivljava, tada imamo tendenciju da se branimo ili se osjećamo krivima iako nam još nitko ništa nije rekao. Tako i na poslu ali i kod kuće.
Ako nam je krivnja dominantna emocija tada se stalno osjećamo krivima kada nešto pogriješimo, kada netko nešto priča iako nema veze s nama, kada druge na nesvjesnoj razini okrivljavamo, kada se branimo iako nas nisu ni optužili ili pak kada često koristimo rečenicu: „Opet sam ja kriv/a!“
Ma koliko se trudili da ispadne kako treba, gotovo uvijek se dogodi da nas okrive za nešto ili da se mi danima osjećamo loše jer nije ispalo kako smo zamislili.
U takvom stanju se okomimo na nama najdraže ljude te ćemo često okrivljavati partnera i dijete misleći da nam namjerno nešto rade.
Dijete nam namjerno buči, namjerno nas ne sluša, namjerno ne pospremi sobu, namjerno ne napiše zadaću, namjerno pogriješi u ispitu, namjerno se loše ponaša…
I sve što radi, mislimo da namjerno radi baš nama.
Jednako tako i partneru znamo reći da nas namjerno ne podrži, namjerno pogriješi, ne pomogne ili nešto učini.
Ne shvaćamo da smo sami u toj emociji i da tako doživljavamo svijet ali i ljude oko sebe. Čak i svoje prijatelje a kamoli one koji su nam manje dragi.
Kako si možemo pomoći?
Važno je da osvijestimo krivnju koju nosimo unutar sebe.
To je kao da hodamo pogrešno obučeni a čudimo se čitavom svijetu kako reagira na našu odjeću. Krivimo ih kako ne shvaćaju, ne shvaćajući da je problem u nama.
Ako usred vrućeg ljeta nosimo zimski kaput, šal i rukavice i preznojavamo se ispod toga te se žalimo kako nam je vruće i zašto su tako visoke temperature, ljudi oko nas će nam nastojati objasniti da trebamo promijeniti odjeću, no mi ćemo i dalje okrivljavati visoke temperature ne shvaćajući da je greška u našoj odjeći.
Ono što je važno u takvim situacijama, osvijestiti svoje stanje, u ovom slučaju krivnje te tako shvatiti da sve polazi od nas. Naročito promjena našeg stanja.
Nakon osvještavanja je važno skinuti kaput i obući se primjereno.
Znači, slijedi prakticiranje tehnike zahvalnosti kako bismo uvidjeli koliko su ljudi oko nas tolerantni i koliko dugo su tolerirali naše stanje kojeg ni mi sami nismo bili svjesni.
Osim zahvalnosti, možete potražiti pomoć coacha, terapeuta ili nekog u kog imate povjerenja a znate da bi vam mogao pomoći s krivnjom.
Doslovno ćete imati osjećaj oslobođenja, a jednako tako će se osjećati i dragi ljudi oko vas.
U većini slučajeva pomislimo kako s drugima nešto nije u redu. Vrlo rijetko nam padne na pamet da s nama nešto nije u redu i da je to s druge strane vrlo moćna spoznaja jer mogu promijeniti nešto u svojem ponašanju te time utjecati na promjenu ponašanja ljudi oko sebe.
Zato nam je rad na sebi važan kao životni suputnik jer nam pomaže u osvještavanju svojih i tuđih postupaka. Pomaže da promijenimo ponašanja koja nam nisu korisna u životu. Pomaže nam u odnosima s ljudima oko sebe. Čini kvalitetu našeg života boljom. Tako da razmislite o tome!
želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!