Je li nam itko ikada rekao što nam je kao roditelju dužnost?
Neki roditelji odgajaju djecu vrlo strogo, neki ih štite i stavljaju pod stakleno zvono, neki sve rade umjesto njih dok neki puste da ih odgaja tko stigne.
Što je pravilno i kako treba?
Jeste li ikada razmišljali o tome zbog čega tako važnoj funkciji kao što je biti roditelj izostaje škole, naukovanja i edukacije? Ima literature ali nekog ozbiljnog obrazovanja nema. To je nešto čime se ja bavim jer smatram da je nužna osnovna edukacija svim roditeljima.
Lakše je u današnje vrijeme postati roditeljem, ili svoje ili posvojene djece od toga da odgojiš dijete u „zdravu“ jedinku društva. Mnogi su uključeni u taj proces – roditelji, odgajatelji, učitelji, no smatram da ključnu ulogu ipak imaju oni s najmanje sustavne edukacije – roditelji.
S druge strane ne možeš roditelja prisiliti na educiranje o roditeljstvu jer su sve edukacije u slobodno vrijeme, privatno se plaćaju ili pak su neobavezne. Ono što se počelo dešavati a primjećujem na terenu da će za edukacijom posezati oni koji već jesu dobri roditelji i teže k tome da postanu odlični, a edukacije će izbjegavati oni koji uopće pojma nemaju i čine poprilične greške u odgoju. Zato mislim da bi sustav trebao organizirati edukacije roditelja unutar vrtića i škola, naročito do puberteta kada roditelji imaju ogroman utjecaj na dijete. U pubertetu se dijete ionako okreće vršnjacima i traži druge idole, tako da do tada roditeljski utjecaj seže moćno a o d tada promatra što je učinio i balansira između uvažavanja i poštovanja prema djetetu tijekom i nakon puberteta.
Ima jedna odlična metafora za roditelje kojom mogu predočiti što je njihova dužnost.
Zamislite svoje članove obitelji kako svaki od njih ima svoj brod, jedrenjak kojim upravlja.
Da bi taj brod plovio, svatko mora ostati na svojem brodu. Tako otac ima svoje, mama svoj i svako dijete posebno svoj jedrenjak.
Majka i otac sa svojeg jedrenjaka odgajaju i podučavaju dijete kako da plovi i brine o svojem jedrenjaku. Dijete do 7 godine ima mogućnost modeliranja svojih roditelja – promatra, ne propitkuje, kopira i uči. Ako roditelji odlično upravljaju i plove i pri tome čitavo vrijeme daju instrukcije djetetu što da radi, ono će uz vježbu i vjeru u njega uspjeti samostalno ploviti. Nije da je ono u potpunosti samostalno u mlađoj dobi. Pod budnim je okom roditelja koji usmjeravaju, bodre, objašnjavaju, motiviraju kada dijete posustaje i katkada priskoče na kratko u pomoć.
Važno ej da se uvijek vrate na svoj brod jer njihov ne može dugo ploviti sam.
Katkada se dogodi da majka preuzme jedrenjak djeteta i upravlja umjesto njega. Tada njen brod strada zato što nema vodstvo. Kako dijete odrasta, ona se nema čemu vratiti te kontrolira brod djetetu dok dijete sada nema što raditi te tako ni ne nauči ploviti. Osloni se na to da će majka sve odraditi za njega. Kada majka umire, tada je dijete u problemu jer sada je prisiljeno raditi sve ono što je do sada ona radila. Tko će ga sada naučiti? Najsigurnije mu je da pronađe partnera koji će to raditi za njega.
Ima i roditelja koji oboje dođu na brod djeteta te plove brodom. Zapuste svoje brodove i preuzmu dječji kako bi se dijete osjećalo sigurnije, bolje i voljenije. Dijete se uz njihovo konstantno prisustvo osjeća nesigurnije i ugušeno te pobjegne na neki drugi brod dok ovo dvoje ostaje zbunjeno. Naravno, njihovi brodovi stradaju i imaju osjećaj da su sve dali djetetu a ono ih je iznevjerilo.
Ima roditelja koje baš briga kako će se dijete snaći te je ono prisiljeno naučiti promatranjem roditelja ali i svih oko sebe što i kako treba. Takva djeca osjećaju nesigurnost ali nauče što treba. Čitav život im fali podrška roditelja te je traže u drugima.
Svakakvih tu kombinacija ima i svaka nosi sa sobom rezultate djelovanja.
Katkada dijete ne želi upravljati vlastitim brodom pa ode na majčin ili očev, zapusti svoj brod i ne izlazi iz gnijezda jer se nema gdje vratiti.
Ono što je poanta koju vam želi osvijestiti da razmislite o odgoju i roditeljstvu kao velikoj odgovornosti za sebe i dijete ali ne u smislu da sve radite za dijete ili umjesto djeteta već da ga podučite da plovi svojim jedrenjakom jer ste ga podučili riječima i djelima pokazavši mu i naučivši ga svemu što je potrebno, da se osjeća sigurno jer ste uvijek spremni priskočiti ako zapne, samouvjereno jer ste mu ulili vjeru da može čak i sam ako vas nema, samopouzdano jer ima znanja o tome kako da plovi bez vas te da ima poštovanje prema vama i sebi jer mu ide, a samosvijesti da ono to može.
Svaki put kada se radi o djetetu s poteškoćama, naravno da će roditelji priskakati čak i više i prema potrebi, no čaki takvo dijete treba naučiti i osposobiti za samostalan život jer vas neće biti zauvijek tu.
Znači, dužnost roditelja je razviti odgovornost djeteta – dati mu odgovore potrebne za samostalan život kako bi se i dijete i roditelji osjećali sigurno da ono to može.
Čitavim tim životnim putovanjem, važno je imati vezu sa svojim unutarnjim kompasom – intuicijom kako bismo u pravom trenutku znali odrediti smjer kojim idemo i vjerovati da nas vodi pravim putem. To opet dijete uči od roditelja koji su tako živjeli i podučili ga tome.
Nadam se da će vam ova metaforička priča pomoći da budete još i bolji roditelji. U svemu vam može pomoći znanje koje stječete iz literature, edukacija ili stručnih osoba.
U tijeku su prijave za Školu za roditelje. Na linku imate detalje i prijavnicu
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!