Često čujemo preporuke da je važno da se roditelj spusti na razinu djeteta kada s njime komunicira. Mnogi ističu to kao važnu stavku a da pri tome ne objasne što točno roditelj sve treba napraviti da bi dopro do dječjeg srca.
Je li pogled u oči dovoljan? Znači li to uopće to?
Ono što svaki roditelj prije svega treba shvatiti da on kao stariji i iskusniji od djeteta treba voditi dijete, da on treba imati rješenje prije djeteta, treba biti nekoliko koraka ispred djeteta i potruditi se steći roditeljske vještine, sposobnosti i znanja. Ima roditelja koji to očekuju od djeteta.
Svaki put kada pitate dijete „Zašto je nešto učinilo?“ očekujete da dijete zna više od vas. Ovo pitanje je pitanje namijenjeno uglavnom roditeljima a rijetko kada djeci. Ako vi nemate odgovor na „Zašto?“ neće ga ni dijete imati.
Da bismo to razumjeli, potrebno je spustiti se na razinu djeteta. To znači da nastojimo ući u cipele djeteta, da uđemo u njegov svijet trudeći prepoznati po znakovima i ponašanju ali katkada i riječima što nam točno dijete želi reći. Nećete vjerovati dijete nam svojim verbalnim i neverbalnim znakovima SVE govori. To je način na koji ja otkrivam poruke djeteta i prenosim roditeljima kada dođu na individualno savjetovanje s nekom nedoumicom u međusobnom odnosu ili ponašanju djeteta.
Većina roditelja misli da „spustiti se na razinu djeteta“ znači čučnuti i pogledati dijete u oči ili pak se samo sagnuti da budemo niži kako bismo se fizički spustili na razinu djeteta. Međutim, to je najmanje što možemo učiniti. Svako naše uzvišeno postavljanje iznad djeteta znači da ga ne poštujemo i cijenimo već smatramo da ono nema pojma. Takav roditeljski stav umanjuje dijete a kako djeca sve kopiraju i uče od roditelja i dijete će kako raste zauzeti takav stav prema vama. Vjerujem da vam se to neće svidjeti zato je dobro ići prema djetetu s poštovanjem jer ćete poštovanje i dobiti.
Kada se želimo spustiti na djetetovu razinu, nastojimo zauzeti sličan ili jednaki stav koji i dijete ima. Ako dijete sjedi na krevetu, sjednite i vi. Ako dijete leži na krevetu, legnite pored njega. Ako vam dozvoljava da ga stavite u krilo, stavite ga. Ako pak dijete stoji, onda se spustite da vaše oči budu u razini djeteta.
Nakon toga je važno da ne zauzmete stav za napad. To je svaki stav kojim idete kažiprstom na dijete ili pak da ste točno nasuprot djeteta. Preporučuje se da vaše srce i srce djeteta ne budu nasuprot već da se malkice iskosite tijelom kako ne bi vaše riječi točno gađale srce djeteta. Znači ne srcem na srce ali i ne licem u lice. Naročito nije dobro nabijati se u facu djetetu jer se zauzima napadački stav. U tom slučaju će se dijete braniti i zatvoriti za komunikaciju.
Osim tih fizičkih položaja dobro je da uskladite i ton glasa s djetetom. Ako vam je doista važno da komunikacija teče, tada je odlično da govorite malkice tiše te usporite govor i disanje. Time ćete smiriti dijete ako je ono uznemireno ali ujedno ćete i sebe smirivati te pratiti tijek misli da možete voditi razgovor. Spuštanje na razinu djeteta nije kada se deremo na njega i vičemo svašta te izgovaramo riječi koje vrijeđaju ili bole već je umirivanje komunikacije kako bismo došli do rješenja.
Što je roditelj glasniji i bezobrazniji, dijete će se ili isključiti i neće slušati ili će napustiti razgovor ili pak će pojačati ton da vas nadjača te će početi međusobno vrijeđanje. Tu nema usklađivanja ni iste razine.
Ista razina je da se katkada vi spustite verbalno niže jer vas dijete neće doživjeti kao da ga ugrožavate. Ako se ono ne osjeća ugroženim od vas, moguća je komunikacija, a to upravo i želimo „spuštanjem na razinu djeteta“.
U mnogim situacijama zaboravljamo da je i tišina određena vrsta razgovora i da priča svoju priču. Tako možete veću poruku djetetu poslati kada govorite tiše ili činite pauze u govoru jer se dijete opet neće osjećati ugroženo. Osjećat će se podržano i razumijevajuće.
Želite li što bolji odnos s djetetom naučite neke trikove koji nisu tako teški a čine veliku razliku u komunikaciji. Primjećujete koliko je samo usklađivanje i spuštanje na istu razinu bitno a ima tu još dosta toga. Javite se na individualno savjetovanje jer za sve postoji rješenje samo ga vi možda još ne znate.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!