Danima razmišljam koliko mi je duboko usađena potreba za rutinom.
Pitala sam se je li to dobro ili nije.
I dok s jedne strane imam organizirano i popunjeno svoje vrijeme te ga time efikasnije iskorištavam, s druge strane smatram da sam rob svoje rutine.
Kad o nečemu intenzivno razmišljaš i želiš odgovor, on stigne, ovako ili onako.
Zar nema svaka uspješna osoba dobro organiziran dan?
Zar se ne savjetuje onima koji su totalno neorganizirani da će biti uspješniji ako se bolje organiziraju, da pokušaju sve važne aktivnosti tijekom dana staviti u raspored te tako postići rutinu?
Samim time su efikasniji ali i zadovoljniji.
I koje sad to veze ima s djecom i odgojem?
Ima i te kakve!
Djeca vole rutinu. To im pruža osjećaj sigurnosti te su time smireniji i imaju više povjerenja u odrasle.
Roditelji koji svakodnevno mijenjaju aktivnosti svojoj djeci, zbunjuju ih i nije da se djeca ne prilagode, samo su nervoznija i aktivnija.
Nepredvidivi roditelji, nepredvidiva djeca.
Samo o vama ovisi kakvu djecu želite odgojiti – zadovoljnu i dobro organiziranu ili nešto drugo.
U svakom slučaju, uz svakodnevnu redovnu prehranu koju je poželjno osigurati djetetu, rutina je odmah nakon toga.
Isprobajte i javite!
Ja sam svoj odgovor dobila – uvijek sam efikasnija u svemu i više smirenija kada imam svoju dragocjenu rutinu. I to je odlično!
Povremeno sebi priuštim bijeg iz nje i tada shvatim kolika sam sretnica što sam se uspjela izdrilati u tome da mi je rutina besprijekorna, dan bolje iskorišten, vrijeme ne iscuri, a ja korisna, mirna i zadovoljna.
I ne, nisam rob rutine. Ne služim ja njoj nego ona meni. Koristi mi da budem bolja, a sve što nam u životu koristi, a nije na ničiju štetu, dobro je za nas. Stoga, keep going!