Svaka vaš investicija vremena, energije, pažnje i ljubavi u neki odnos, dolazi na naplatu kroz kvalitetu tog odnosa. Što više sebe dajete u taj odnos, to je on bolji. Ako druga strana prihvaća i radi isto što i vi, tada je odnos dublji i bolji. Katkada jedna strana ne investira puno dok druga daje puno više, no odnos je svejedno tu, kakav takav i traje sve dok obje strane prestanu raditi. Tek tada dolazi do razdvajanja.
Tako vam je i u odnosu roditelj-dijete. Roditelj treba biti taj koji će od prvog dana graditi odnos, investirati u njega svoje vrijeme, pažnju, energiju i ljubav kako bi dijete naučilo graditi odnose s drugima. Vi ste djetetu prva osoba koja ga tome uči. Ako se čitavi dajete u to, i dijete će s vremenom naučiti da je to bitno i davat će puno u odnose s drugima.
Ako roditelj ne voli imati duboke odnose s drugima već više površne, toliko sebe i daje u te odnose, dijete promatra i uči te i ono tako radi.
Zašto nam je to bitno?
Zato što djeca od roditelja i odraslih najviše nauče promatrajući ih. Uzalud roditelj daje savjete djetetu kako treba sa svima biti dobar i pristojan, a dijete doma svaki dan gleda kako njegovi vlastiti roditelji ne razgovaraju sa svojim roditeljima i u svađi su. Poruku koju šaljemo djetetu je da i ono smije biti takvo. Smije se posvađati i s vama. Ili ne razgovarati s vama.
Nismo niti svjesni koliko djeca uče promatrajući. Kada bismo bili toga svjesni, najprije bismo poradili na sebi i svojem vlastitom ponašanju a tek onda bismo pametovali.
Time što je dijete mlađe od nas, nije i glupo. Maleni su vrlo pametna, inteligentna i vrlo emocionalna bića koja brzo uče promatrajući, upijaju znanja i samo ih primjenjuju.
Odrasli to shvate tek kada čuju svoje riječi iz usta vlastitog djeteta ili pak vide kako se starije dijete ponaša prema mlađem. Za razvoj nekih navika je tada već kasno jer su pokupili i dobre i loše.
Zato apeliram na vas roditelje da razmislite kakvo dijete želite, u što želite da vaše dijete odraste i kako želite da se ponaša. Razmislite i poradite na sebi i svojim navikama i postanite najbolji mogući uzor kakav možete. To je dobro i za vas i za dijete.
Ako vi povremeno udarite dijete, nemojte se čuditi što će ono udarati drugu djecu, povremeno, ali hoće.
Ako dijete čuje da vi psujete, nemojte se čuditi da vas pozovu na razgovor u vrtić ili školu i kažu da vaše dijete to radi i od koga li je naučilo.
Ako vaše dijete ne vidi vas nikada kako čitate knjigu, nemojte ga tjerati da čita lektiru kada nitko u kući ne čita već svi gledaju TV.
Mnogi roditelji prigovaraju kako su djeca u virtuali, a većina tih istih roditelja se ne odvaja od svojem mobitela ili laptopa ili neke spravice.
Koliko puta usputno na kavi komentiramo druge ljude, da ne upotrijebim riječ trač, dok je dijete pored nas i čudimo se kako dijete ne poštuje te iste osobe o kojima je čulo da mi pričamo.
Ovo su sve primjeri nekih vanjskih aktivnosti. Što ako vam kažem da dijete kopira i naše emocionalno ponašanje?
Koji ton glasa koristite kada razgovarate s partnerom ili svojim roditeljima? Taj isti ton glasa će s vremenom koristiti vaše dijete u razgovoru s vama i njima.
Način na koji tretirate vi dijete, ako nema uvažavanja i poštovanja, je način na koji će s vremenom dijete tretirati vas, bez poštovanja i uvažavanja.
Samo gleda i uči.
To što govorite kako ste dobro a iznutra ste umorni, iscrpljeni, izmučeni, jadni ili pak tužni i nevoljeni, jer vam možda partner ne posvećuje dovoljno pažnje, to je samo znak da vaše dijete i to primjećuje. Vidi dijete i osjeća kako vam je. Sluti da nešto ne štima. Pita vas kako ste ali vi govorite kako je sve u redu. Lažete da je sve dobro.
Poruku koju šaljete djetetu je da i ono mora skrivati kako mu je kada mu nešto bude i da nikako ne smije priznati i reći kako se osjeća.
Čak i taj emotivni dio djeca pokupe od roditelja. Nismo mi odrasli ni svjesni da do toga dolazi sve dok su odnosi koliko-toliko dobri. Kada se naruše, onda se pitamo, otkud to, a priča je zapravo počela davno, davno prije.
Zato vas molim da svaki dan posvetite barem jedan sat aktivno svojem djetetu, s punom pažnjom, bez mobitela ili drugih poslova. Potrudite se u to vrijeme biti iskreni i otvoreni. Pokazati i svoju ranjivost i to da ste isto čovjek a ne mitsko biće koje sve treba istrpjeti. Naučite dijete pravim vrijednostima kako bi imalo uzora koji je vjerodostojan i autentičan.
Više će djetetu značiti tih sat vremena iskrenosti nego čitav dan glume i pretvaranja da je sve u redu. Ne lažite sami sebe jer ćete kroz ponašanje djeteta vrlo brzo otkriti pravu istinu. Nije lako biti autentičan no to je svima životna misija – biti ono što jesmo. Zbog toga smo i dobili dijete da mu predamo u nasljedstvo ono što smo mi. Ako se po putu izgubimo i ne znamo više tko smo i što osjećamo, tada to više nismo mi.
Vratite sebe sebi kako bi dijete imalo divnog uzora za slijeđenje.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!