Ekrani vrve nasiljem, igrice su pune nasilja, većini djece je prirodnije da se roditelji pred njima svađaju nego li da se grle i ljube, među vršnjacima je prirodnije da nekog vrijeđaš nego li da ga braniš i staneš na njegovu stranu.
Čudne vrijednosti usađujemo djeci.
Gdje smo mi odrasli podbacili?
Više je razloga da je do toga došlo. Navest ću nekoliko a vi prosudite na kojima možete poraditi a zbog kojih ste već zakasnili.
Dopustili smo nasilje na ekranima. Ušlo je tiho i polako, na mala vrata i postalo normalna svakodnevica. Nije normalno da dijete gleda filmove gdje je nasilje, da igra igrice gdje je nasilje ili pak da sudjeluje u svađama dok s druge strane okreće glavu zbog srama kada tata zagrli mamu ili kad je poljubi.
Ljubav je postala sramotna a nasilje normalno. Ne bi to tako trebalo biti, zar ne?
Zapitajte se kako odgajate dijete? U što želite da odraste i koje vrijednosti mu želite usaditi? Možete li vi kao roditelji utjecati na dijete ili barem razgovarati s djetetom o tome da nasilje u vašoj obitelji nije svakodnevna praksa iako ga mediji plasiraju na sve strane? Možete li djetetu zabraniti takve igrice i filmove kad već nema istaknutog ograničenja dobi za djecu kada je u pitanju nasilje?
To što društvo plasira nasilje možete jedino pobijediti vi kao obitelj sa svojim vrijednostima koje ćete usađivati djetetu. Uspjeli su drugi, možete i vi!
Nedostatak komunikacije je također jedan od velikih razloga nasilja među djecom. Roditelji koji provode više vremena s djecom, razgovaraju s njima, objašnjavaju i pokazuju djelima život bez nasilja (verbalnog, fizičkog ali i medijskog) usađuju djeci bolje vrijednosti. Djeca im vjeruju i slijede njih. Nije teško slijediti bolje.
Djeca koja su veći dio dana prepuštena ekranima koje roditelji ne kontroliraju, razvijaju vrijednosti koje im usađuju mediji. Tako mnogi roditelji nisu ni svjesni da su im djeca u školi ili van obiteljskog doma nasilna, što verbalno, što fizički.
Radim u školi i neki roditelji teško prihvaćaju da im je dijete agresivno, riječima i djelima, a da ne kažem koliko kroz hejt komentare na internetu.
Time što ne razgovarate s djetetom, time što ne znate što sve dijete radi i koje interese ima, dijete počne skrivati i raditi roditeljima iza leđa te mnogi roditelji u stvari niti ne poznaju svoje dijete. Imaju jednu sliku o djetetu a zapravo je dijete drugačije.
Razmislite malkice o tome da s djetetom provodite više vremena u razvijanju odnosa kroz razgovore, druženje i provođenje zajedničkog vremena ali i toga da pokažete interes za sve ono što dijete radi kada vas nema u blizini.
Roditelji su djeci prvi učitelji, uzor i primjer. Vi kao roditelji možete imati veći i jači utjecaj od bilo kojih društvenih normi. Bitno je da imate odnos s djetetom te da dijete ima vašu pažnju.U suprotnom će tražiti pažnju u društvu vršnjaka i kopirati njih ili pak će uzora pronaći na ekranima.
Smatram da je dužnost svakog roditelja da dobro poznaje svoje dijete i da zna što mu dijete radi kada je bez kontrole. Pri tome je važno da imate povjerenje u dijete ali povjerenje se stječe kvalitetnim odnosom. Kvalitetni odnos pak se gradi iz dana u dan iskrenom komunikacijom i povezivanjem. Povezivanje se gradi godinama kroz različite jezike ljubavi (o tome imate video na mojem YouTube kanalu).
Uglavnom, roditelji su ti koji trebaju investirati vrijeme u odnos kako bi djeci pokazali primjerom da se odnos gradi te bi dijete tako kroz odnos razvilo empatiju i prema drugima. Kao što vidite puno je tu posla ali je to najljepši ulog u odgoju djeteta i definitivno se vraća kao nešto predivno.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj