Od strogog i autoritativnog odgoja došli smo na popustljivi i demokratski odgoj gdje se pitaš – tko koga tu odgaja. U radu s roditeljima i djecom, uvidjela sam da roditeljima treba osnaživanje i podrška jer se neki poprilično gube u toj svojoj ulozi.
Ono što je tužno u čitavoj priči da će pomoć potražiti oni roditelji koji imaju kompas i dobro rade svoj posao te im treba samo malkice podešavanja ili pak potvrda da su na dobrom putu.
Dok oni roditelji koji su izgubili kompas i idu u pogrešnom smjeru a to se vidi po ponašanju djeteta, uopće ne shvaćaju da im treba pomoć. Samouvjereni su i sigurni u sebe. Pozivaju se na to da su oni dobro ispali pa će tako i njihova djeca. Takvi roditelji ismijavaju dobre roditelje a još više ismijavaju stručnu pomoć i stručnjake koji bi im trebali.
Kako radim u školi, uviđam da ti isti roditelji vrlo rijetko dolaze na roditeljske sastanke, naročito ako vide da će biti edukacija na temu odgoja. Na primanjima su galamdžije i vrijeđaju, utjeruju strah učiteljima koji i njima i njihovom djetetu žele dobro.
Nakon toga tvrde da se njih uznemirava i da su oni i njihovo dijete ugroženi. Dok je situacija u potpunosti suprotna – uglavnom cijeli razred trpi jedno do dvoje takve djece.
Ovo ne pišem iz pretpostavke nego iz vlastitog dvadesetogodišnjeg iskustva rada u školi. Nije u jednoj generaciji tako, nego se u svakoj nađe nekolicina takvih.
Može li sustav išta pomoći?
Živimo u popustljivom i demokratskom društvu u kojem ne možeš nikog na ništa prisiliti. Kao da vlada zakon jačega i glasnijega te se oni mudri i pametni maknu na stranu.
Nije da se samo u školi dešavaju takve stvari. Dešavaju se u kolektivima i među odraslim osobama jer u što će odrasti dijete koje je gledalo roditelja kako utjeruje strah u kosti učiteljima?
Kolegice koje su duže u školi, primjećuju da su i roditelji te djece radili ranije problem a sada kao da se povijest ponavlja. I nije ovo problem samo školstva već društva općenito.
Kako tome stati na kraj?
Svatko treba krenuti od sebe.
Ne trebate tolerirati da netko vas ili vaše dijete maltretira. Izborite se za sebe i pokažite djetetu kako da se i ono. Ne na način da vraća tom djetetu jednakom agresijom. Postavljanjem osobnih granica možemo puno više nego li si možete i zamisliti.
Učenici u razredu koji to nauče, njima takvi ništa ne mogu niti im čine. Takvi plaše one slabog karaktera. Zato je važno ojačati ili pak potražiti pomoć da izgradite samopoštovanje i samopouzdanje te se više cijenite da ne date na sebe.
Neće vama nitko to izgraditi ako vi sami sebi ne poradite na tome. Jednako tako tvrdim da će dijete roditelja niskog samopoštovanja odgajati takvo dijete jer neće znati prenijeti djetetu nešto što samo nema.
To nije problem od jučer. Zato i jesam napravila Školu za roditelje u kojoj roditelje tome podučavam a postoje i grupe za žene i majke u kojima ih kroz osobni razvoj osnažujem kako bi se izborile za sebe na pravilan način.
Ili pak se javite na individualno savjetovanje i zakažite termin, sami ili s djetetom.
Moj broj je 098 564 290, a javite se porukom jer sam ili na nastavi ili na savjetovanju pa odgovorim kada stignem. Hvala
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!