Kako možete znati jeste li dobar roditelj ili loš roditelj?
Koji je test za to?
Po čemu to možete znati?
Svaka vaša reakcija prema djetetu ima posljedicu i na vas, vaše dijete i na one koji su u tom trenutku bili prisutni.
Sigurna sam da vam se već desila situacija u kojoj ste razgovarali s djetetom, odgajali, djelovali ili reagirali a da ste na dijete ostavili dubok pozitivan trag. Nakon toga se dijete promijenilo, počelo je drugačije a vi ste unutar sebe osjetili mir i sigurnost da ste učinili dobru stvar. Ako je netko bio prisutan tijekom te vaše reakcije, i on vam je to potvrdio jer je i sam osjetio mir.
S druge strane, na neke vaše reakcije reagira dijete, reagiraju ljudi oko vas i još vas više uznemiravaju i u tom trenutku i u trenutku nakon toga. Danima se prepričava ta situacija i sami sebi opravdavate svoj postupak. Tražite od drugih potvrdu za svoje djelovanje, čak i ako je dobijete, ne osjećate se dobro. Ne osjeća se dobro ni dijete. Čak se ni ne mijenja odnosno, ne mijenja svoje ponašanje.
Sve su to znakovi da niste dobro djelovali u toj situaciji. Taj osjećaj vam signalizira da trebate tražiti nova rješenja, nove mogućnosti, nove metode, puteve, načine…
Znači, kako znati da smo dobro reagirali?
Po tome jesu li sve strane, svi akteri situacije zadovoljni. Znači i dijete, i vi, pa čak i netko tko je bio pored. Svatko od vas treba osjetiti – to je to i djelovati u skladu s tim.
Ako samo jedan osjeća mir a ostali nemir, nije baš sve kako treba. Tražite bolje načine.
Nije dobro da roditelj djeluje na štetu djeteta, a na svoje zadovoljstvo ili pak na zadovoljstvo djeteta a protiv sebe. Obje strane trebaju biti zadovoljne i osjetiti da je tako u redu.
Dobacivanja sa strane nisu uvijek prisutna. Razmislite malo kada jesu. Ne baš uvijek, zar ne? Kada djelujete u redu tada svi zašute i šutnjom daju do znanja da se slažu. Ili pak čak potvrde da ste dobro djelovali.
Što su dobacivanja sa strane glasnija, vas više nerviraju i bacaju iz balansa a ionako sami osjećate da niste u balansu. Izbalansiran roditelj djeluje na zadovoljstvo svih i ne sumnja u sebe i svoje odluke. Samim time tu čvrstinu osjeća i dijete te se usklađuje s roditeljem i prihvaća.
Kada djetetu pričate nešto u što sami ne vjerujete ili ne slijedite, tada se ono buni, a bune se i ostali. Vaše riječi nisu usklađene s djelima i to osjećaju i primjećuju svi, pa i vi. Samo što ste u tom trenutku ljuti pa ne vidite stvari kakve one jesu. No, kasnije po tome kako se loše osjećate, znate da je tako.
Ne ustručavajte se ispričati djetetu. Imate pravo na greške, no naučite se nositi s njima. Isprika je divan način pokazivanja primjerom. Tako učite dijete da se i ono ispriča kada pogriješi.
Dakle, teško ćemo uvijek biti savršeni roditelj koji je uvijek u pravu. Bit će trenutaka u kojima ćemo biti a bit će i onih u kojima nećemo biti. I to je u redu.
Slušajte više svoj osjećaj unutar sebe. Pratite kako se osjećate nakon reakcije. Ako ste loše, idite do djeteta, ispričajte se i porazgovarajte u miru te zajedno potražite rješenje. Ako je dijete malo, isprika i dalje ide a razgovor neka bude s nekim u koga imate povjerenja da će vas dobro savjetovati za idući puta. Bit će još prilika da isprobate novu reakciju.
Ono što je divno u cijeloj situaciji, da na bojnom polju roditeljstva na suprotnoj strani imate bićence koje vas bezuvjetno voli i oprašta s lakoćom…do određene dobne granice. Stoga, ne dozvoljavajte si previše i predugo. Educirajte se i posavjetujte, učite i djelujte sve bolje i bolje. Sve dok ne ostanete svi u miru.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.
Za individualna savjetovanja, pomoć djetetu ili pak naputke kako da odgajate bolje, javite se na 098/564-290