Koga radije susrećete – one koji vas hvale ili one koji vas kude i kritiziraju?
Kada u gradu vidite nekoga u daljini, a znate da je taj netko oduvijek kritički nastrojen, hoćete li ga pokušati izbjeći ili ćete s radošću ići do njega i pozdraviti ga?
Što se dogodi kada u daljini vidite nekog tko je pozitivan i optimista, tko vam daje komplimente i vidi ljepšu stranu života, inspirira vas i motivira?
Hoćete li njega ići pozdraviti s radošću ili ćete ga izbjeći?
Što mislite kako se dijete osjeća uz vas?
Kakvu energiju odašiljete?
Nastoji li vas izbjegavati ili (ne) pitati za mišljenja, promislite zbog čega je tome tako.
Možete naći tisuću opravdanja za sebe – da vi samo govorite istinu, da ste realista, da kritikom želite djetetu dati do znanja da se treba mijenjati, da ga samo usmjeravate i slično.
Način na koji to radimo možda nije najbolji i ne šalje onu poruku koju bismo voljeli da šalje.
Promislite!
Možda možete mijenjati način na koji šaljete poruku.
Želite li doista da se vaše dijete mijenja, pokušajte pronaći način da mu bude ugodno uz vas i da se mijenja.
Dokazano je da se i cvijet mijenja kada mu se obraćamo s ljubavlju.
Radili su istraživanje na biljkama i mjesec dana su jednoj biljci govorili lijepe a drugoj ružne riječi. Što mislite da se dogodilo?
Jedna je uvenula a druga je bujala.
Ne želim reći da je isto s djetetom, no promislite sami. Iako smo mi ljudi vrlo prilagodljiva bića. Djeca naročito. Oni imaju i tu veliku osobinu da rado opraštaju ljudima koje vole. Pa tako je povijest pokazala da djeci možeš raditi što god želiš, a oni će te svejedno voljeti. Kada ih žele staviti u bolju obitelj, oni traže iste osobe, roditelje koji su ih zlostavljali jer smatraju da je to ljubav i ne zamjeraju. Barem ne dok su mali.
No, trebamo li mi kao odrasli koristiti takav ružan način i testirati dječju ljubav? Ne moramo, zar ne? Možemo promijeniti svoj stav i svoje načine te pokazati da nam je stalo i to tako da i drugoj osobi bude ugodno u našem društvu.
Stoga, možda biste mogli koristiti neke ‘omekšivače’ u obraćanju djetetu. ‘Omekšivači’ su riječi koje umetnemo u rečenicu kako bi ljepše zvučala.
U obraćanju djetetu to mogu biti – ljepoto, zlato, srećo, ljubavi, mrvice, zečiću, maco, mišiću, radosti mamina, sunce tatino…
Koji god da omekšivač ubacite u rečenicu kojom se obraćate djetetu, ona će ljepše zvučati i past će na plodno tlo te će je dijete lakše probaviti.
Ako još dodate neku od čarobnih riječi, pokrenut ćete čaroliju.
- Bez omekšivača: Pospremi sobu!
- S omekšivačem: Zlateko, pospremi sobu, molim te.
- Bez omekšivača: Pojedi ručak do kraja!
- S omekšivačem: Srećo mamina, izvoli pojesti ručak do kraja.
Kako vam se čini? Osjećate razliku?
Pokušajte u praksi. Iako niste „topla“ osoba i nemate običaj tako se obraćati djetetu, možete naučiti. Nije teško i ne zahtijeva puno od vas. Trebaju vam samo dva, tri omekšivača koja će biti neprestano u uporabi kada se obraćate djetetu i neka od čarobnih riječi i čarolija može početi.
Ako vam se čini da s vremenom prestanu paliti, zamijenite ih novima. Ne samo da ćete iznenaditi dijete, nego ćete iznenaditi i sebe jer te riječi će omekšati i vas i vaš ton glasa. Osjećat ćete se ugodnije. Rezultati koje ćete postići će vas osupnuti.
Ponekad je za sreću malo treba, zar ne?
Lijep osmijeh, topla ili čarobna riječ, omekšivač, nježan ton glasa, zagrljaj…
No, i to malo treba znati kako koristiti.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.