Ako krenemo od postavke da zločesta djeca ne postoje već postaju, onda je važno da prezentiram uzroke i objasnim kako nastaju.
Nerijetko roditelji pribjegavaju korištenju termina da su im djeca ‘zločesta’ i pri tome ih ljuti takvo njihovo ponašanje. Mnogi roditelji uopće ne razmišljaju da su sami uzrok tom ‘zločestom’ ponašanju svoje djece.
Lakše je okriviti druge pa makar to bilo naše rođeno dijete nego priznati osobnu odgovornost.
No, do promjene ponašanja djeteta neće doći bez promjene odnosa roditelja prema djetetu. Jer, kada dijete shvati da može i da mu roditelj svašta dopušta, bilo bi glupo da to ne iskoristi. Samo djeluje mudro u skladu s ponašanjem roditelja.
Kako to da neka djeca kada prolaze kroz razvojne faze rade velike probleme svojim roditeljima a neki roditelji ni ne znaju za te iste razvojne faze jer je sve prošlo bez problema? Što mislite – je li do roditelja ili do djece?
Dijete je dijete i svako dijete prolazi kroz razvojne faze tijekom odrastanja baš kao što svaka godina ima četiri godišnja doba samo neki od pojedinih godišnjih doba čine problem i unervoze se a neki prihvate da je tako kako jest i ne drame.
Roditelji koji su educirani i više znaju o odgoju i roditeljskim obavezama, lakše će i snalažljivije proći kroz djetinjstvo i odgajati sa što manje posljedica ili će korekcije raditi po putu. Ostali će nailaziti na izazove tijekom odgoja djeteta a vjerojatno i nakon.
Takvi roditelji svoju djecu nazivaju ‘zločestom’ vjerujući da je do djeteta a ne do njih jer i sami vide da neki drugi roditelji nemaju problema u odgoju.
Roditelji koji se nemaju vremena baviti odgojem svoje djece, također će pribjegavati korištenju termina ‘zločesto’ dijete jer imaju druge prioritete. Takvi roditelji imaju tendenciju dovesti mi dijete na korekturu dok oni obave sebi važne stvari. Ne shvaćaju da dijete privlači njihovu pažnju na sve moguće i nemoguće načine samo da se oni bave njime.
Ima roditelja koji u vlastitom očaju i pokušavanju da korigiraju postupke djeteta ne uspijevaju jer ne znaju više kako, te iz očaja nazivaju dijete ‘zločestim’. Njima je najbolje da potraže pomoć.
Kada svi ovi roditelji shvate da nije do djeteta već do korigiranja vlastitog ponašanja prema djetetu i dijete će prestati biti ‘zločesto’ onda će potražiti pomoć stručne osobe koja zna KAKO u tim situacijama.
Kada u životu naiđete na situaciju s kojom se ne znate nositi, obično potražite savjet i pomoć osobe koja se razumije u to, zar ne?
Tako je i u roditeljstvu. Postoje osobe koje imaju znanja, vještina i iskustva te znaju što u svojem ponašanju vi trebate mijenjati da bi se ponašanje djeteta korigiralo.
Ono što je teži dio posla je taj da vlastito ponašanje nije lako mijenjati. Naročito osobama u godinama koje već imaju ustaljene navike i rutine. Oni bi najradije mijenjali i korigirali mlađe i otud potreba da roditelj radije radi na tome da se promijeni dijete a ne on sam.
No, život nije stalan već je promjenjiv i važno je biti fleksibilan te to znači naš osobni rast i razvoj. Oni koji to prihvate, Pristat će se brže mijenjati te će doći do promjena i u ponašanju djeteta. Roditelji koji su u otporu i uporno i dalje po svome šalju poruku djetetu da i ono treba ostati tvrdoglavo pri svome i tako problem i dalje ostaje.
Zato ne postoje stručnjaci čarobnjaci. Oni će vam reći što trebate i što bi bilo dobro mijenjati kako bi došlo do promjene ponašanja ali na kraju je do vas hoćete li vi išta mijenjati po tom pitanju ili će sve ostati kao ranije i učit ćete težim načinom.
Onda se postavlja pitanje – tko je u stvari ‘zločest’, dijete ili osoba koja se ne želi mijenjati? Razmislite!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V, savjetnica za roditelje