Kada mi se javljate ili pišete, način na koji mi prezentirate situaciju govori mi puno o samoj situaciji. Zato mi je i važno da vas čujem osobno a ne da mi samo opišete situaciju mailom ili porukom.
Naime, kada mi govorite tko je kome zašto nešto učinio, uglavnom se čuje da je dijete na jednoj a vi na drugoj strani. Pri tome dodate one koji drže djetetovu stranu i nekolicinu onih koji misle kao i vi. Odlično za vas je ako je na vašoj strani više sudionika te time vi vodite i možete reći da je dijete u krivu. 1:0 za vas.
To je način rješavanja situacija u ovom svijetu. Netko protiv nekog. Zatim svima naokolo pričaj svoju jadnu priču tako da im se smiluješ i da stanu na tvoju stranu te se time osjećaš kao pobjednik i bude ti lakše druge uvjeriti da nisi u pravu.
Što time postižemo?
Samo i jedino to da svi misle da smo mi u pravu, no mi se i dalje u većini slučajeva osjećamo loše, zar ne?
Bez obzira na to što većina misli, ako smo u sukobu s osobom do koje nam je stalo, osjećamo se loše sve dok ne razriješimo sukob s tom osobom i nastavimo imati bolji odnos. Cilj bi nam trebao biti bolji odnos s tom osobom, a ne uvjeriti druge da smo u pravu a odnos ostaje isti. Zbog toga se i osjećamo loše jer je u startu nešto krenulo pogrešno.
Zato od samog početka treba zauzeti pravilan stav. Najvažnije je shvatiti da vama dijete ne radi ništa namjerno. Niti vas provocira, niti vas namjerno ljuti niti vam želi napakostiti niti radi s predumišljajem, a niti iz zle namjere.
Radi se o VAŠEM djetetu. Imajte na umu da svako dijete voli svoje roditelje BEZUVJETNO. Ono bi za vas i vašu ljubav učinilo sve.
Pa ako je tome tako, pitate se – kako to da vas ne sluša.
Većinu pogrešnih poteza učinimo iz neznanja. Znači, vaše dijete ne zna ili misli da zna bolje od vas. I vi mislite da znate bolje od njega. I tu sad ide povuci-potegni, tko će biti jači i dokazati da zna bolje. Oko toga se vi navlačite.
Ako biste u podlozi pojačali ljubav i shvatili da vi imate najbolju namjeru kojom želite svojem djetetu najbolje baš kao što vaše dijete želi vama dokazati da ono ovaj put zna bolje i time bi zavrijedilo više ljubavi od vas jer ima najbolju namjeru da vam dokaže ljubav a ne suprotno, možda bi vam bilo barem malo jasnije.
Odgajate li dijete od malih nogu načinom da mu uvijek dokazujete da imate pravo, vaše dijete preuzima vaš obrazac ponašanja i s vremenom i ono vama počinje dokazivati da je ono u pravu. Vi ste time dijete naučili da je to ljubav i ono vam je želi pokazivati baš na isti način kao što ste je vi i njemu. Očito vam je taj način važan i dijete je to shvatilo te radi isto što i vi.
To što vama sada to počinje smetati jer odjednom su tu dvije osobe istog obrasca ponašanja, to samo znači da je dijete savladalo vaš način…iz ljubavi prema vama.
Kako ćete se vi dalje nositi s time, to je vaše. Možda da se educirate i podučite dijete nekim drugim obrascima ponašanja.
Kada dijete odgajate nekim drugim obrascem ponašanja, dijete s vremenom opet iskopira taj vaš obrazac. Vi toga u početku niste svjesni sve dok jednog dana ne ugledate sebe u ponašanju djeteta. Ako vam se sviđa to što vidite, onda u redu. Ako vam se ne sviđa, imate priliku mijenjati. Odgoj nije fiksna stvar. Promjenjiv je. Što više obrazaca ponašanja ponudite djetetu, to će se ono naći u nekom i ponašati u skladu s time, ovisno o situaciji.
Znači, ne radi dijete nešto da bi vas provociralo. Uopće nije zato. Ono samo nesvjesno pokupi vaše ponašanje i počinjete jednog dana uviđati sebe kroz dijete. Nekima to počinje smetati i ići na živce te smatraju da ih dijete provocira. No, ne radi to dijete s predumišljajem već nesvjesno, iz dana u dan kopira sve dok jednog dana ne postane vaša kopija.
Želite li sebi olakšati važno je da promijenite pogled na situaciju. Nemojte krenuti osuđivati dijete niti tražiti osobe koje bi podržale vas i to da ste vi u pravu.
Poanta je da iz neke situacije oboje izađete kao pobjednici – i vi i dijete. Tek tada je to dobro za oboje. Niti itko treba biti povrijeđen niti zgažen niti se osjećati kao pobijeđen. Taj stav za nikoga nije dobar. Za Boga miloga, pa vi ste roditelj vašem djetetu. Ono vas voli i vjeruje vam. Kao roditelj trebate ga podučiti pravdi i poštenju. Kako je onda za dijete dobro da mu dokazujete da ste vi uvijek u pravu a ono nije? Kada se puno puta loše osjeća, napustit će vaše društvo. Baš kao što biste i vi napustili društvo u kojem se osjećate loše.
Volimo biti uz ljude koji nam pokažu da smo u krivu na lijep način, a ne na grub. Volimo biti uz ljude koji su brižni i koji u svojem stavu i ponašanju pokazuju da im je stalo do nas iako se ne moramo uvijek slagati u potpunosti. Lijepo nam je uz ljude koje volimo i koji na nas gledaju ravnopravno i s poštovanjem a ne s visoka kao da su oni uvijek u pravu. Poštujemo one koji poštuju nas. Cijenimo one koji nas cijene.
Krenete li u raspravu s takvim stavom, ne kao da je dijete nešto krivo od samog početka, nego sa stavom da se oboje morate osjetiti kao pobjednici na kraju priče. Zatim vaš stav bi trebao biti da cijelim putem podučavate dijete te da ono za kraj shvati poantu. Pri tome djetetu pružite ono čemu ga želite naučiti da vama daje – poštovanje, razumijevanje, toleranciju, strpljenje prema sebi i prema vama, korištenje inteligencije, poniznosti i mnoge druge divne vrline koje želite da nauči.
Nije poanta „samo“ dokazati da smo u pravu.
Poanta je naučiti kroz situaciju što više svega i pri tome se ponašati vrhunski džentlmenski i s poštovanjem uz puno strpljenja.
Zar ne biste voljeli i vi učiti o životu uz takvu osobu?
Upravo to servirajte svojem djetetu – da voli to što ste mu roditelj uz kojeg mu je lijepo učiti kako se nositi sa životom i životnim situacijama.
Da je lako, nije. Da je moguće, je. Pokušajte!
Vi ćete kao osoba biti bolji. A ono čemu ćete dijete naučiti pamtit će zauvijek.
Nije li to cilj roditeljstva?
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!