Promjena je dio života. Čak, kako vrijeme odmiče, promjene su sve ubrzanije.
Unatrag nekoliko godina nismo ni slutili da ćemo se virtualno družiti već smo mislili da će sve ostati na osobnom druženju ili telefonima sa žicom.
Od našeg djetinjstva sve do danas se svašta dogodilo u našem životu. Iako smo mislili da smo nesposobni za računala, nekako ih svi polako svladavamo i prihvaćamo kao dijelom života.
Što se manje opiremo promjenama, to nam je život lakši i jednostavniji. Tako je na vanjskom planu i na unutarnjem. Jedino što je na unutarnjem bolnije ako se jače opiremo.
Život je zamišljen da svako biće napreduje, uči i raste kroz iskustva. Svatko od nas tko tvrdi da se ne želi mijenjati, da je sebi dobar kakav jest i da se cijeli svijet treba njemu prilagoditi, u zabludi je i iluziji.
Takvima s čvrstim stavom život sredi smicalicu u obliku bolesti ili oduzimanja tla pod nogama da shvate kako moraju preskočiti na sljedeći level jer im ovaj nije više siguran. Kada život napravi sklop situacija u kojima nam to dokaže, tada nam promjena postaje jedina opcija i napravimo je, silom prilika. Iako su nas i ranije mnogi upozoravali da bi to bilo dobro za nas, mi se nekako nismo dali.
I sama imam sličnih iskustava. Kada je u školu došla e dokumentacija, nevjerojatno je koliko se ljudi opiralo tome, no danas im je to normalno i ne razmišljaju o tome. U životu mi se dešavaju raznorazne okolnosti koje upućuju na to da moram napraviti promjenu, no moje opiranje dovodi do toga da nalazim opravdanja, još samo ovo, još samo ono. I tada ti se pojavi bolest ili oduzimanje veće svote novaca ili nešto slično, dovoljno veliko da te poprilično uzdrma i tada shvatiš – čekaj, nisam htjela to isto pa se sada moralo dogoditi sve ovo, toliko moćno samo da me natjera. Tada smo prisiljeni učiniti promjenu. Kao da život najprije proba milom, no kada ne ide, upotrijebi silu.
Imate i vi takvo iskustvo? Iskustvo u kojem su vam s raznih strana dolazila upozorenja da morate nešto mijenjati, no niste sve dok se nije dogodilo nešto veće i to vas je prisililo na korak naprijed. Neki zovu takva iskustva „kontrastima“ zato što nam pokazuju suprotnost događaja i tjeraju da gledamo u pravom smjeru. Na kraju svega nam se čini da je to dobro za nas. To i jeste poanta svega – da je promjena dobra, nužna i neophodna za nas i naše iskustvo u životu.
Takve situacije nam se dešavaju na svim područjima života.
Roditelji koji imaju djecu znaju to još i više. Djeca su često bolesna te se roditelji moraju odricati svoje ugode, svojih dogovora, otkazivati sastanke za koje su mislili da su im najvažniji u životu da bi se kasnije ispostavilo da im je dijete prioritet.
Ima roditelja koji dobiju takvo dijete koje je karakterno potpuno drugačije od njih te se moraju prilagođavati (čitaj: mijenjati) kako bi razumjeli svoje vlastito dijete.
Život nam se ponekad tako nasmije u lice te nam pošalje dijete ili osobu zbog koje se promijenimo i postajemo drugačiji, najčešće bolji kada gledamo s odmakom.
No, da bi do toga došlo, tijekom svih situacija nam se čini da se odričemo svojih stavova, uvjerenja i vrijednosti za koje smo mislili da su Sveto pismo. No, kako kao roditelji volimo svoje dijete više no ikog, mijenjamo se.
Tako, kada je dijete bolesno odmah nađemo vremena da budemo uz njega a prije toga smo mislili da je to nemoguća misija.
Tek kada partnerski odnosi zađu u probleme, posvetimo se jedno drugome.
Tek kada zdravlje zaškripi, spremni smo se odreći nekih ugoda i finoća za viši cilj.
…
Da bismo naučili što lakše se nositi s promjenama i postali fleksibilniji , odlično je naučiti tehnike rada koje možemo svakodnevno primjenjivati u radu na sebi.
Najlakše se mijenjati kada smo sami svjesni svega i vrlo fleksibilni. Kažu da osoba s najviše fleksibilnosti ima kontrolu nad situacijom jer je fleksibilnost moć, a moć znači odgovornost.
Stoga dragi moji, promijenite svoj pogled na promjene. One su naš rast i razvoj, naša ekspanzija na bolje. Postajemo i razvijamo se u kvalitetnije osobe. Što se manje opiremo, više smo fleksibilni i postajemo odgovorniji za svoj život.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.