Iskreno, mi nismo gospodari ni svojeg tijela a kamoli svojeg djeteta. Starije generacije roditelja su odgajane u strahopoštovanju te neki roditelji takvu vrstu odgoja žele i danas provoditi.
Prepoznat ćete ih kako naređuju svojoj djeci i traže da nešto odrade sad i odmah. Neka puste sve što su do sada radili i odrade naredbu.
Takvi se roditelji tješe da su oni ispali dobri i da se oni nisu usudili usprotiviti svojim roditeljima, a ne kao ova današnja djeca koja to rade bez imalo srama.
Takvi roditelji će osuđivati sve druge roditelje i tvrditi da nemaju pojma u odgoju djece, da su preliberalni i „mekani“ drugim riječima popustljivi.
U očima takvih roditelja postoje samo dvije vrste roditelja, a to su ovakvi kao što su i oni a sve ostalo je popustljiva kategorija roditelja.
Nemojte se truditi takvim roditeljima išta objasniti ili ih razuvjeriti da bi oni trebali drugačije. Po njihovom mišljenju – vi biste trebali drugačije jer ne radite dobro.
Iz njihovog kuta gledišta, drugačije se jedino može ponašati dijete koje se njih ne sluša. Takvo dijete treba „slomiti“ i izbiti mu otpor da se prestane suprotstavljati.
Nema to dijete što slušati druge, sebe ili raditi po svome. Valjda čvrst i autoritativan roditelj zna što je najbolje za vlastito dijete.
Takav će roditelj točno reći djetetu kako se ono treba ponašati, u koju školu treba ići, koji je partner za njega najbolji, kako bi trebalo živjeti i sve ostalo. Bilo kakva volja djeteta da se ponaša drugačije nije prihvatljiva ako nije u skladu s mišljenjem takvog roditelja.
Čak i partner takve osobe mora misliti jednako i ne smije se suprotstavljati, naročito pred djetetom.
Do kraja prošlog stoljeća je bilo normalno da gotovo svatko tako odgaja dijete. Takav je bio sustav, kako školski tako i državni. Ako se dijete nije u javnosti ponašalo pristojno, svatko si je dao za pravo da korigira njegovo ponašanje.
U međuvremenu je došlo do značajnih promjena u svijesti ljudi, ponašanju djece pa i sustavu. I dok si nekada mogao djetetom vladati strahopoštovanjem, danas će dijete od vas tražiti poštovanje da bi napravilo ono što tražite. Većina je djece u otporu kada želiš vladati strahom, ali će u potpunosti pristati na sve ako ga poštujete.
Radim u školi već dvadeset godina i iako svi znamo da se u nastavi nije nešto puno promijenilo, ipak je došlo do promjene u načinu ophođenja s djecom.
Ima još učiteljica koje nastoje strahom uvjeriti dijete kako bi trebalo, no većina je djece u otporu i bune se.
S druge strane, time što djetetom vladamo strahopoštovanjem mi zapravo odgajamo poslušno dijete kojim može i netko drugi vladati strahopoštovanjem. To je dijete koje ne zna misliti svojom glavom jer ga je roditelj uvjerio da nema ono što misliti svojom glavom već treba njega pitati i slušati što on kaže.
To su djeca koja ne vjeruju dovoljno u sebe i traže uvijek nekog vođu i drže se njega. Bez obzira je li to u školi ili izvan škole.
Kroz život nauče i onu drugu stranu no tada bježe od svojih roditelja zamjerajući im odgoj koji su imali. Svoju djecu odgajaju ili jednako kao što se i njih odgajalo ili pak potpuno suprotno, liberalno, dopuštajući djeci sve kako bi kompenzirali strogoću koja je njima činjena.
Ni jedan ni druga krajnost nisu dobre. Najbolje je ono u sredini. Do dobrog roditeljskog balansa dolazimo ili iskustvom kako ne bi trebalo ili edukacijom, ovisno za što se odlučimo.
Svaki roditelj koji misli da će gospodariti životom djeteta, ostaje bez povjerenja tog djeteta. Na kraju posljedice plaća baš takav roditelj. Iako mu je početna namjera bila dobra, nije ispalo najbolje, a niti onako kako je mislio da bi trebalo.
Od ove jeseni pripremam online školu za roditelje recepti za vrhunski odgoj u kojoj ćemo učiti o greškama roditelja, kako ih ispraviti, o uvjerenjima u kojima smo mi odgajani i koja utječu na naš odgoj te o tome kako kao roditelji možemo dati najbolju verziju sebe. Sve to kroz poštovanje, kako prema sebi, tako i prema djetetu.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!