Što vas najviše ljuti kada je vaše dijete u pitanju?
Promislite dobro. Ili uzmite nekoliko dana i pratite, što je to na što reagirate na dijete. Dogodi se da u fazama imamo osjećaj kao da nas dijete provocira nečime i nije nam jasno kako i zašto to radi. Kao da to radi namjerno da nas izbaci iz takta.
Točno onda kada nam najmanje treba, evo njega da kaže ili napravi ono što vama digne živac i tlak i onda morate vikati ili se ljutiti.
Događa li vam se to?
Imate li osjećaj da vam dijete to namjerno radi?
Kako reagirate?
- Ljuti ste, vičete na dijete, smatrate ga krivim zato što vas uznemirava?
Što ako bih vam rekla da vi to sami sebi radite?
Ne radi to dijete vama.
Sami sebi činite.
Kada se unutar nas dešavaju neki procesi onda nam je samo mali podražaj izvana dovoljan da nas okine na emotivnu reakciju.
Kada smo iznutra smireni, nećemo tako reagirati.
Upravo zato trebamo biti zahvalni djetetu jer nam ukazuje na čemu unutar sebe trebamo poraditi.
Kada čak i više različitih ljudi izaziva u nama takvu reakciju, tada je to još više znak da taj dio sebe dolazi na red i da je vrijeme da se poradi na tome.
Kako?
Coaching je idealan za to.
No, možete i sami. Porazgovarajte s nekim vama bliskim i objasnite situaciju. Katkada nama bliski ljudi vide situaciju s drugog kuta i mogu nam ponuditi rješenje. Pod uvjetom da ste spremni prihvatiti rješenje od njih.
Zato je važno da porazgovarate s nekim koga cijenite.
Važno je i da nakon toga učinite neku akciju jer neće se ništa dogoditi ako nastavite po starom.
Kažu da je definicija ludila, ponavljanje istih aktivnosti očekujući drugačiji rezultat.
No, ako nešto promijenite, doći će do promjene.
Ako učinite više, doći će do veće promjene.
Dovoljno je da ne odreagirate na dijete kada vam se obrati.
Samim time ste učinili nešto drugačije.
Ne odreagirati na dijete ali promisliti i osluškivati sebe, koji dio vas nervira, što je to točno što vas je sada naljutilo…to je već nivo na kojem ne okrivljujete druge već preuzimate odgovornost na sebe.
Tako ćete promijeniti startni korak i reakcija okoline bit će drugačija.
Shvatit ćete da vas drugi ne provociraju već samo govore ono što je unutar vas.
Na neki način pomažu ukazujući na nas i na ono što još moramo činiti.
Izgleda malo, ali je nevjerojatno puno u osobnom razvoju.
Vaše dijete će biti mirnije jer nećete više bespotrebno galamiti.
Vi ćete biti usmjereni na sebe i na promjenu unutar sebe.
Činite akcijski korak što znači da do promjene mora doći.
Dolazi do promjene.
Nešto se mijenja samim time što ste se vi promijenili.
I na kraju – tko je onda kriv?
– Vi, zato što sve počinje od vas.
Istovremeno imate moć to promijeniti i najveći utjecaj da popravite.
Ne moraju drugi, nego vi.
Kada sebe mijenjate sve postaje bolje.
Kvaliteta života je bolja – vama i onima oko vas.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!