Sigurna sam da ste do sada kroz životno iskustvo naučili svašta, zar ne?
To je ono što čini bogatstvo vašeg života ili ono što obogaćuje naš život.
Kada nas netko pita bismo li željeli biti mlađi, znamo reći može ali neka „pamet“ ostane. Pod „pameću“ mislimo na životno iskustvo.
To je nešto čega se teško odričemo zato što smo ga teškom mukom stekli. Za svako stečeno iskustvo morali smo proći osobnu kalvariju i zato ga cijenimo i dragocjeno nam je.
Ako ste roditelj i imate jedno ili više djece, nikako ne uskraćujte svojoj djeci upravo to životno iskustvo koje obogaćuje život.
Ne možete vi odživjeti život za dijete. Ne možete sve odraditi umjesto djeteta. Ne možete vi svojim iskustvo uvjeriti dijete da bolje znate upravo kao što vaši roditelji nisu mogli uvjeriti vas već ste stjecali svoja iskustva i time obogaćivali svoj život.
Kao roditelji potičite i motivirajte djecu da obogaćuju svoj život iskustvima. Ne zaštićujte ih od toga. To će biti njihovo bogatstvo života. Što ga više imaju to će biti iskusniji i životno bogatiji.
Prezaštićivanje djeteta znači da želite djetetu nametnuti svoje iskustvo samo da ne mora proći kroz svoje iskustvo, pod izlikom da ne pati. No, upravo je u tome štos, u toj patnji je učenje i stjecanje iskustva.
Sve je to dio života. Životni put. Upravo takav kakav jest.
Osvrnite se oko sebe i pogledajte kakvi ljudi imaju najviše iskustva. Primijetit ćete da svi oni iza sebe imaju bogato životno iskustvo dobiveno upravo na patnjama. Svatko od njih je ojačao kroz njih. Osnažio kao čovjek. Svatko od njih je upravo zbog njih bolji čovjek. Zar ne?
Čemu onda svoju djecu zaštititi od toga?
Neka stječu iskustvo. Neka žive. Neka isprobaju ono što im uđe u život. Neka obogaćuju svoj život i postaju bolji ljudi.
Ono što možete kao roditelji, biti im podrška da brže i lakše prođu kroz to, da im dajete vjetar u leđa i motivirate ih da je to za njihovo dobro. Budite im kao sigurna luka u koju će doći odmoriti i po podršku, ali ipak kroz život moraju proći sami jer su sva životna iskustva za njihovo najveće dobro.
Volite ih i podržavajte i budite tu kad vas trebaju, ali ih ne prezaštićujete jer inače neće tako skoro naučiti suštinu života. Jednom hoće, ako ih sada previše štitite.
Osvijestite ovo i bit će vam lakše!
Kada su djeca mlađa, njihova iskustva su prilagođena dobi i lakše će ih proći postepeno odrastajući. Ako ih kao djecu štitite i ne dozvolite iskustvo, oni će jednom već kao poodrasli uskočiti u to i neće imati pojma što ih je snašlo. Ovako ih život postepeno privikava na sve teža iskustva koja im više i ne padaju teško.
Zato im ne oduzimajte tu moć da postepeno bildaju svoje mišiće za život i spremaju se za sve što će im život jednog dana donijeti, a svima donese i dobro i loše.
Vaša je misija kao roditelja da ih pripremite za život a ne da ih štitite od života. Velika je razlika pripremiti dijete za život ali biti uz njega kao podrška ili pak poslati dijete nepripremljeno u život a ne biti ni blizu kada mu je najteže.
Zato kad su mali, neka skupljaju svoja i dobra i loša iskustva kao pčelice med dok ste vi tu i objašnjavate za što će im sve to u životu trebati i dobro doći.
Dokle god dišemo, učimo i stječemo iskustvo. Najbolji dio života su ljudi koji su nam podrška kada nam je teško, a obitelj mora biti u tom krugu podrške. (Barem bi trebala.) Zato se kao roditelji pobrinite za svoj dio posla, a djetetu ostavite svoj dio.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!