To će se dešavati najčešće kod jednog tipa djeteta koji upotrebljava više auditivni mozgovni jezik odnosno ja ih zovem auditivni tip ili auditivac.
Nekada se čini da ponavljaš neke stvari više puta, ali dijete kao da ih ne čuje.
Nekada imaš dojam da se dijete u potpunosti „isključilo“ i kao da uopće nije prisutno u ovom svijetu kada ti uporno nastojiš doprijeti do njega.
Dogodi se i to da biste htjeli naučiti dijete da vas sluša i gleda u oči ali ono uporno okreće glavu od vas umjesto da vas gleda kada mu se obraćate.
Zbog čega to djeca rade? Čuju li uopće?
Opisane situacije će vam se dešavati najčešće kod jednog tipa djeteta koji upotrebljava više auditivni mozgovni jezik odnosno ja ih zovem auditivni tip ili auditivac.
Auditivci koriste sluh kao primarni izvor informacija i vrlo im je važno da im priča osoba ugodna glasa koja ne viče ili ne kriješti. Vole kada ne inzistirate da ih se gleda u oči jer oni katkada okrenu glavu u stranu nastojeći naćuliti uho kako bi što bolje čuli. Katkada zatvore čak i oči da bi bolje čuli. Možda je to vama neobično no to je tako kod njih. Njima to nije znak nepoštovanja već mogućnost da vas bolje čuju.
Kod nekih možete primijetiti da će se prilikom činjenja nečeg, gledanja TV-a ili kada nešto rade „isključiti“ i sve što im kažeš kao da uopće ne čuju. To rade zbog toga da se bolje usredotoče na rad i zbog boljeg fokusa i koncentracije. Kao da u sebi isključe sve druge distraktore i fokusiraju se na ono što rade. Fokus na jednu aktivnost. Zbog te mogućnosti, dobro pamte.
Ima i onih drugih koji će radije vikati ili se derati „Tišina! Prestanite! Budite tiho! Šuti!“ stavljajući ruke na uši kako bi isključili distraktore. To su oni koji još uvijek ne znaju za isključivanje.
Takva djeca s jedne strane vole tišinu a s druge obožavaju glasno govoriti. Imaju te dvije krajnosti u sebi. Često druge upozoravaju da budu tiho a sami nisu tiho jer imaju potrebu nešto pjevušiti unutar sebe ili pak popričati sa sobom.
I to nas dovodi do još jedne njihove osobine a to je da imaju unutarnji govor koji koriste u većini situacija.
Tako se može dogoditi da kada ih pitate nešto oni ne odgovaraju narednih desetak sekundi jer imaju potrebu najprije sebi dati odgovor ili unutarnjim govorom posložiti ono što će izreći. U tom trenutku nisu u stanju odgovarati jer je to njima već jedna aktivnost koju obavljaju i ne mogu multitaskati. Takva djeca obično rade aktivnost po aktivnost i često će reći da ne mogu sve ako im dajete više zadataka u isto vrijeme. Oni mogu čuti samo prvi zadatak i eventualno drugi. Za ostale će se buniti da im je previše i da nemaju vremena.
To su djeca koja jako dobro pamte tekst iz filmova i riječi pjesama. Imaju sklonost jezicima ili sviranju instrumenata. Čuju čak i ono između redaka, poput uzdaha, tona glasa, sarkazma ili slično. Ne promiču im detalji. Sluh je istančan. Samo im nemojte davati previše uputa odjednom.
Vole tišinu ili laganu glazbu. Kada nešto rade, radije biraju tišinu. Nerijetko su dobri učenici u školi koje ćete rijetko vidjeti da uče jer ako im je dobro objašnjeno, zapamte sve u školi. Ako im nije dobro objašnjeno, tada traže od vas da im objasnite ili nekog čiji im glas godi i zna dobro, smireno i detaljno objašnjavati.
Uče na glas i tako bolje pamte.
Nikako ne vole da im se ponavlja više puta. Ako su isključeni, važno je da imate uvijek istu rečenicu kojom ih vraćate u realnost i čuju od prve, sve. Nervira ih kada im ponavljate više puta pa će vam se izderati „Čuo/čula sam!!!“ I zaista jesu čuli ali ne odgovaraju odmah jer im treba da si najprije poslože unutar sebe. Zato im nakon upute ili pitanja dajte tišinu kako bi to što prije odradili.
Potpitanja im ne pomažu a ponavljanje pitanja ih nervira i smatraju da vi mislite da su glupi a nisu. Zbog toga najčešće takva djeca imaju nisko samopouzdanje. Ali i zbog toga što ne dižu baš ruku u zrak u školi a razlog je taj što im treba tih desetak sekundi da si unutar sebe poslože što žele reći. U međuvremenu druga djeca odgovore na postavljena pitanja.
Kada se nađu u većim skupinama gdje je žamor i buka, unervoze se, naročito ako još nisu naučili isključivanje. Zbog toga često traže odlaske na WC ili pak se distanciraju sa strane i ostavljaju dojam introverta, a nisu. Samo im treba tišina.
Uglavnom, ako imate takvo dijete pozivam vas da mi se javite na individualni razgovor kako biste doznali na koji način izvući najbolje kapacitete takvog djeteta jer je velika vjerojatnost da će vas nešto od svega navedenog nervirati pa ćete kritizirati i time ćemo dobiti dijete koje sumnja u sebe i ima nisko samopouzdanje, a zapravo se radi o djeci velikih potencijala samo ih treba naučiti trikovima funkcioniranja.
Radeći u školi s djecom, naučila sam kako s njima i rado ću vas naučiti te ćemo time dobiti dijete bez kompleksa s velikim potencijalima. Više o svemu ovome imate i na mojem predavanju Odgoj bez vike čiju snimku možete nabaviti kod mene kad god želite.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!