I dok se nekada odgajalo batinom, danas dominira popustljivi odgoj. Na pitanje – koji je bolji mogu samo reći – nijedan!
To je klasičan primjer rasta i razvoja, najprije odeš na jednu krajnju stranu a onda na drugu krajnju stranu…po posljedicama shvatiš da je pametnije tamo negdje u sredini.
Balans je uvijek najteži ali je ključan ako želimo pravilan razvoj i rast pa je tako i u odgoju.
Većina sadašnjih odraslih bila odgajana batinom i vrlo strogim autoritativnim odgojem u društvu gdje je bio totalitarizam i sve i svakog se moralo poštivati. U školi je bilo strogi odgoj. Batina i kazna su bile dio školovanja a ako si se pobunio, dočekala te doma. Policija je koristila pendreke te je u društvu bilo normalno nekog istući ako ne slijedi pravila.
Svim tim ljudima je u današnje vrijeme normalno da opale šamar djetetu, da ga odgajaju kaznama te da po internetu pišu i budu zagovornici batine.
Ne vide ništa loše u tome, zaklinjući se da su i sami tako odrastali te je bilo reda.
Takva vrsta odgoja se temelji na strahu i strahopoštovanju a takvi roditelji znaju biti hladni i zahtjevni. Djeci postavljaju pravila i zahtjeve, koriste kazne i nagrade da pridobiju djecu, daju naredbe bez obrazloženja, djeci daju malo slobode u odlučivanju ili uglavnom odlučuju umjesto njih.
Posljedice takvog odgoja je da takva djeca imaju nisko samopouzdanje i manjak odgovornosti. Nisu naučili oslanjati se na sebe nego na druge te su uglavnom poslušnici, spremni raditi za nekog, slijediti propise i živjeti u strahu od svakog tko digne glas na njih. Samo rijetki se uspiju izboriti za svoja prava, no ako su roditelji „ubili boga u njima“ teško da će ikada imati snage usprotivi se.
Druga krajnost odgoja je popustljivi odgoj u kojem su možda isto djeca koju se tuklo i iz tog razloga su odlučila svoju djecu odgajati sasvim drugačije, no ušli su u krajnost popustljivosti te daju svojoj djeci previše slobode da odlučuju, nastoje se sprijateljiti s djecom, puno pričati a ničeg se dosljedno držati.
Kako ti roditelji nisu imali dovoljno slobode, oni su odlučili dati je svojoj djeci u dovoljnoj mjeri, ne žele ih kontrolirati i nemaju neke ciljane metode discipliniranja jer ni sami nisu pristalica toga. Ako pak i imaju, nisu dosljedni u njihovoj primjeni te djeca uglavnom nauče manipulirati takvim roditeljima da dođu do željenog.
Takva djeca imaju nerealnu sliku o sebi, vrlo visoko mišljenje o sebi, očekuju da ih svi vole i prihvaćaju baš kao što to čine njihovi roditelji. No, ne shvaćaju da se u mnogim situacijama ne ponašaju ispravno te da to drugi ne vole, no njima nije jasno zbog čega nisu prihvaćena.
Mogu biti lošiji učenici jer se ne znaju sami disciplinirati i ponašati odgovorno prema učenju a često imaju problema zbog lošeg i previše slobodnog ponašanja u školi i izvan nje.
Ovo su dvije krajnosti odgoja. Vjerujem da nijedan roditelj ne bi želio plaćati posljedice vlastitog odgoja no mnogi nažalost plaćaju svoje neznanje.
Ovdje sam navela samo dvije vrste roditelja. U sklopu Škole za roditelje pričam i spominjem preko dvadesetak tipova roditelja te posljedice po odgoj djeteta kako bi roditelji na vrijeme uvidjeli što danas čine za budućnost svojeg djeteta te se korigirali već danas i ispravili nešto što će za dvadeset godina biti teže ispraviti.
Upisi u Školu za roditelje su u tijeku a na linku možete vidjeti i ostale teme
Kao što sam ranije napomenula, ispravno roditeljstvo je negdje u sredini. U današnje vrijeme ima različite nazive te ga nazivaju svjesno roditeljstvo, realno roditeljstvo, pozitivno roditeljstvo ili slično. Bez obzira na nazive važnije je da sebe educiramo za roditeljstvo djece kaku želimo.
Zapitajte sebe – U kakvog čovjeka želim da moje dijete danas-sutra odraste? Kakav bi čovjek željela da bude? Poslušnik ili odgovoran član društva? U skladu s time bismo trebali proći određene edukacije po tom pitanju. Netko tko je i sam odgajan autoritativno, teško će izaći iz kažnjavanja i zato je važno da sebi damo priliku i naučimo. Baš kao što i popustljivi roditelji trebaju znati da će im se takva vrsta odgoja obiti o glavu, njima a i društvu, važno je da se educiraju i nauče kako drugačije.
Zlatna sredina je da budemo podržavajući ali realni roditelji, da postavimo pravila ali i da ih se dosljedno držimo. Dobro je da djetetu priznajemo sva njegova prava ali i da shvatimo da je konačna odluka na nama, roditeljima. Dijete postepeno treba naučiti donositi odluke u skladu s dobi. Potrebno je puno objašnjenja i razgovora s djetetom kako bismo potaknuli razvoj mozga.
Dužnost je roditelja da budu roditelji a ne da prijateljuju s djecom jer dijete će lako naći prijatelje ali druge roditelje neće. Važno je da izgrađuju djetetu pozitivnu sliku o sebi te da mu osnažuju samosvijest i samopoštovanje kako bismo dobili odgovornu i empatičnu jedinku u društvu.
Puno je tu posla samo u ovome što sam navela a ima toga još dosta. Nemojte misliti da ste popili svu pamet svijeta kada je roditeljstvo u pitanju jer se posljednjih godina sve više istraživanja radi na temu razvoja mozga i iz mjeseca u mjesec doznajemo puno novih stvari koje je teško pratiti i nama stručnjacima a kamoli vama roditeljima.
Budite otvoreni za učenje jer štete po vas i odgoj djeteta neće biti ali iz neznanja možete napraviti hrpu pogrešaka koje ćete sami plaćati vašim odnosom s djetetom.
Možete se javiti i za individualni rad sa mnom da pomognem.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.